Ako odlučim mogla bih te staviti u prošlo među sve ono zavedeno pod potrošeno tamo gdje svaka sitnica kad se pogleda priča mogla bih zatvoriti tu tešku ladicu ali čime ću puniti prazninu-planinu iz zbirke pjesama “KRUG”
Arhiva > boba grljusic
Malodušno
Zaokružih misao tobom nedostaje vrijeme za tiha šaputanja noć prelistava stranice u prostoru mimo uma moje savršeno leluja nit se zagubila nešto pokorava
Košulja
O prozorsko staklo joj kucam ne čuje a trebam je novu košulju za srce da mi skroji u ovoj mu je tijesno umorno je i bijesno miruj kasno je sutra ćemo doći ranije
Žig
Utiskujem ti htijenje kao žig posred čela ne pitajući te za dopuštenje promatraš me pogledom-pitanjem ne-razuma odlaziš obilježen ispraćam te s mišlju podupirem i rasterećujem tvoja ramena
Povjeravam ti se
Dopusti da te dotaknem stihom kako umijem povjeravajući ti mjesečev kamen nosim u džepu kako bih imala što dotaknuti kad samoća zaprijeti pjesnik me dragi naučio vještini
Fascinacija
Fascinacija Imao je zlatnu šaku i dva sina moć o kojoj nije govorio i veliku dušu i neprijatelje slijepce podigao je nju iz pepela i učinio je gospom od gorkog badema
Rezignacija
Ma ni misliti ne mogu stjerana u šupljinu dana koje se i ptica kloni jer tu nema mjesta zamahu krila osupnuta mirujem
Sve ima pravo
Kao što udah na izdah kao tuga na suzu kao jecaj na smiraj kao tajna na šutnju kao dan na svitanje kao što sve baš sve ima tako i ljubav ima pravo ima pravo na nestajanje
Kao da sam dan snatrila
Večeras kasnim na sastanak s tobom žurim a kao da u mjestu stojim oteščala ispod tereta što ga na me uprtiše
Ako me voliš
Dugo je i neobično moje putovanje do tebe ne odustaj od mene strahom se pitam hoćeš li me prepoznati dodirom s dna podići hoćeš li moći uplašen praznim odustaješ iza tebe ostali rasuti kristali vedra je noć
