Noć iscrtala granicu sa one strane glad se utažuje halapljivo zalogajima većim od usta ako ne požurim zaborav će mi oteti pjesmu
Arhiva > boba grljusic
Ti,ili netko drugi
Moja se smetenost rađa u hipu po sred susreta s jednim od tvojih stotinu lica obranim se prisjetim se oka blagog pogleda i osmijeha u nizu ma koje je lice bilo odista tvoje koji je osmijeh bio iskren znam li te ili samo želim ne razmišljam samo drugim imenom sve tvoje prevare nazovem razobručam […]
O promociji
Dragi moji prijatelji 13.07 u Podstrani a u okviru Podstranskog ljeta održana je promocija moje druge knjige poezije “KRUG” Najmanje Volim pričati o sebi ,ali osjećam potrebu da podjelim s vama svoju radost ,jer kad se knjiga odijeli od sebe poklanja joj se život a ja,ja sam sretna pa za sve koga Veseli ,evo što […]
Jedan od načina
Zaroniti i ostati što duže moguće u gustom plavetnilu odmaknuti se od bešćutne stvarnosti svojevrsna je krađa trenutka dugog za vrijeme nedisanja čar pronalaska ljepote nevidljivu površnom oku u neobičnom pokazuje različitost
Nešto o snu
Lijepi san ostavio trag razlivena žuta, zelena i modra u nejasno leluja toplinom ljetnog dana da mi se sjetiti i osjetiti ono iz tamnijeg dijela noći
Da je malo pričekala
U bocu razbijenog grlića u koju se više ne može uliti ni ulje ni vino utakla je žutozelenu grančicu nara i osudila je na umiranje da je malo pričekala da je možda bi spoznala
Očaj, predah ili rezime
Noćas se smijala u snu grleno glasno dužinom kičme mjeri visinu zida klizeći njim prema dolje dlanom razlama vlastitu težinu zaustavlja tijelo u čučnju i glasno odahne neki dio nje je sagorio još ne zna koji
Predaja
Ako i spalim glad za riječima ne bi prsti odoljeli mekoti pepela iz tragova na jagodicama bih opet iščitala pjesmu …. Jer šarmu inspirativne ljepote samo se treba predati lakoćom istovjetnoj predavanju kišne kapi rijeci
393 koraka uz rijeku
Brine me snaga iz daljine što me tjera na pomake ubit ce me silina kad me sustigne ono što iznenaduje mimo išcekivanja što ako izgubim sebe pola osluškujem tamo gdje se i samo nečuje 393 koraka uz rijeku ona svom uviru ja njezinom izviru kao lijeku a ona tece i tece
Izlaz
Kad me stuži onako jako kad ne znam kako se spasiti kako se spretno spretno i sretno iskobeljati iz tog korita umjesto životom što se puni težinom kao blatom i pritišće kao mora kad ne znam nevješta s tim jadom što raditi uzdahnem tako jako iz dubine pa se dignem iznad svega visoko u visine
