Meko zaokružujem misao na ona tiha povjerljiva šaputanja, za koja nije postojao vidljivi razlog da ne budu glasni govor. Takvi kakvi su bili dostajali su za razbijanje svih strahova. Onaj gorući smijeh u pola rečenice mijenjao je dan začinom koji je nedostajao prije ,bio dovoljan za danas i preostajao za nailazeća jutra bez. Bilo je […]
Arhiva > boba grljusic
Beskraj
Okrenuta leđima zidu s pogledom na zvijezde .Iščekujem . uzalud je bijeg. u prazno bih htjela a praznog nema jer svagdje su misli. Ne mogu nikud od sebe. Predajem se onom nevidljivom osjetilnom što pokreće sve u meni. Usne popuštaju stisak ruše se zapreke, navir u tankom mlazu donosi glas. Tiho šaputanje. Zapisujem. Započinje pustolovina […]
Snaga
Većina nikad ne spozna bit vremena kraćeg od trena između dva otkucaja srca u kojemu bljesne misao čvrsta jasna biserno bijela nasuprot svemu sama neobično smjela pomiče s mjesta kad više baš ništa ništa više ne bih htjela
Akvarel
Kadkad mi nedostaješ zamaštan nasmiješen svoj kažem kadkad jer to je rjeđe no uvijek odmicanje od onog što se hoće teška je nakana težina izazov je mojoj snazi kovitlac misli miješa boje dan je čvrst okvir za nedovršen akvarel
Vrijeme između
Između tri i pet vlada potpuni muk vunasti oblak izgubio majku bjelinom ženske bluze očaran ugrizom žute štipalice sputane vjetar neometano prolazi kroz rukave i uzdiše /Iz zbirke “Krug”-2012/
Ogoljavanje
Hrastova klupa miriše šumom zelenom prošlim plutam i šapućem nemire strahove i slutnje izgubila sam lice obično neobično ono pravo zauvijek nisam više ista
Neobično
Među dlanove u toplo u neobično nježno sakri to svoje vrijedno to je mjesto do kojeg ne dosežu oni što te žele pogružiti uniziti rastužiti i ostati baš tamo gdje jesu
Tvoja šutnja
Progovorio bi ali samo ti usna rubom zatitra iznutra od titraja krug oko tvoga tijela duga cijela miruj ne pomiči se pomaknut ćeš zvijezde čujem za mene pjeva stotinu ptica mukom jednog grla
Tajna
U moju utvrdicu noć stiže prije mene prvo me dotiče a zatim ustaljenom vještinom nježno rovari negdje mojom dubinom mirujem i opstajem zahvaljujući najboljem dijelu sebe koji ni ovaj put otkrila nije
Radost
Rukovet makova i šaka ribizla na bijelom stoljnaku rasuto jarko crveno tek da srcu ne bude previše radosti
