Tik do a iza šutnje utekla sam bar sam mislila da odista jesam ona žamori opet me mori zašto baš mene slušam je stišavam varam umom bistrim htijenje
Arhiva > boba grljusic
Misao / što se novcem ne može kupiti /
Jedna misao nedomišljena vrlo blizu mene kao stalna, kao trajna ne da mi mira , uporno me slijedi ne želim je sa sobom ne zovem je niti je trebam sad manje no ikad. Uzalud, ne posustaje kotrlja se, ječi uporna u naumu mrvi me . Nemušti je svjedok moga ja, a […]
Mala priča
URANJAM U BESKONAČNOST UNUTARNJE POTREBE ODLAZIM OD NJE SAMO DA BI JOJ SE MOGLA VRATITI. I TRAJE BESKRAJNA IGRA SVE JE NJEŽNIJA , SVE STRASTVENIJA. ZANESE ME SKORO PA OBEZNANI, DOK NE SPOZNAM KAKO JE MISAO NA PJESMU TO ŠTO RUŠI I PODIŽE, VRTLOŽI SUHO A IZVIRA NEMA. NEMA ZA ONOLIKO KOLIKO TRAJE PROTOK IZ […]
Dosada
Dugi razvučen dan razvučen do van pameti dosadom križa bezbrojna koljena na stotinu novih načina vjetar ih liže s užitkom za promjenu poslije suhog kamena u tren postaje slan dosadu vjetar i koljena iznenada prekrio val s
Snaga
Sve oko mene zrcali se u meni čudna su ogledala svjetla i tame opomene slutnje kao prijetnje kao sreća čuvaj se šapuće mi žena bez lica odakle li izvire glas pitanje i potvrda sve sam prisvojila sve je moje za sad za kasnije katkad bojazan se u prolaznom javi ali tu su vjetar i […]
Susret
Rubom polja preko pruge u suton zamiče ciganka Georgina krajeve suknje u pojas zadjenula stručak makova grije među dlanovima u kosi joj smrvljen klas pšenice među nožnim prstima zrnasta zemlja crnica zadržala smijeh u kutu usana za njom gleda i treperi mladi ciganin Đola
Crvena šminka
Ako postoji “ako “a postoji u ovom trenu ta mogućnost mijenja se i postaje bit. Iskoristi je jer nije to grijeh. Prisvoji trenutakosebujan pun i prelijep strastveno snažno, opipljivo. Priznaj kako dugo več želiš da se odijeliš i pođeš putem koji ima polazište samo ga ne nalaziš a osjećaš tu je negdje. Neodlučnoj nudim ti […]
Čuješ li
Otišli su svirači ptice u kljunovima nose violine prazna je soba i ona druga prazna je cijela kuća korak mi pahulja pjevam tišinu čuješ li
Umor
Okašnjeli sumrak ulište zapada prima trne dan ona ispire rublje,rublje i ruke zatočih kretnju bjelinu i umor što je prelama u struku hod joj pratim dok trudna ulazi u kuću
Ono iza,ono prije a sad
Ono daleko što je ostalo opstaje kao urokom dotaknuto traje u tebi snagu žudnje troši i potrošilo je tvoje tijelo smiruje rijetko novim nemirom zazibaš noć sad se žudnja samo nekim drugim imenom zove
