Kada budeš tinjao iz groba, iz mene, ostat ću topla oku jutra.

Pročitaj cijelu poeziju

Neću ti stići prije samoće danas. Niti sutra neće me na tvom dovratku biti.

Pročitaj cijelu poeziju

duboka je ruka smrti što s unutarnje strane moga stegna svoju desetinu krvi uzima

Pročitaj cijelu poeziju

mrtvi ljudi su kamenje od sebe, dom mi sagradiše ——————————

Pročitaj cijelu poeziju

gdje tvoj ud svršava, započinje tvarnost bjeline i sva naša nemoć  da izbjegnemo iz krletke materišta još jednom utjelovljenju

Pročitaj cijelu poeziju

mater: poezija pater:  iz zemlje neiskošten              kao muk ubesjeđen              nihilu priopćen

Pročitaj cijelu poeziju

nađoh je   neizvîdanu   na dnu rane olujnoga vala među pjenom krvi podojene ravni u studen jami  vučjega grada   nađoh je kako sluti slutnju koja  Krku shrva   kćeri moja vučje puti za Nju uvijek ustaj prva

Pročitaj cijelu poeziju

vječnost je samoniklo trajanje u bezdanoj slutnji boli; mrtvorođenče ostavljeno pred grobom jutra da usadi svoje kosti unutar i između ničeg

Pročitaj cijelu poeziju

Šestim prstom desne ruke na pročelju ništavila crtaš svoju polovicu neba, tlocrt tvarnog sakramenta smrti. Zrcaljenjem uzničiš shizofreno sunce što dječjom kosom okrunjeno krnjavo se smije (gòre, gòre male duše za miris tamjana i bijeli dim). Sin zore, jutronoša, ejakulira vrijeme na pergament neba. U kužnim naborima idolopoklonske kože mrijeste se krvavocrne rane pod kojima […]

Pročitaj cijelu poeziju