Pomislim o tebi dječaka s asfodelom u rebru. Pomislim o tebi sebe izrezbarenu od čekanja. Pomislim o tebi grob i pticu na samrti. Njišeš me pod krošnjama koralja. Naš otok u žeravi teče.
Arhiva > branka
Zaručnica
Ženo, ne prekrivaj lice danom. Raznaži svoje slane grudi i dopusti valu dubinom da ih doji. Bradavice tvoje – koraljni otoci što obiru ih poljupci na dah. Šal od kose ne vezuj oko vrata. Neka sati tmine na kolajni se njišu – oni neće odati miris Mjeseca u tebi. Rodi se dok on mokra stopala […]
Mea maxima culpa
… jer klečim pred plodnošću i nezavjetnim svitcima dana. Netko je obrao svu tamu moje voćke i ja postadoh starica. … jer ulazim u grob. Crveni leptiri miluju memlu i ukosnice u dječjoj lubanji. Netko je zaustavio igru. Ozarenost nije čovjekolika. … jer blijedim na dlanovima bedema. Umiranje je sporo i podsjeća na život. Netko […]
Vrijeme bez vjêđa
Tamo gdje idem, ti ne traži. Puteva više nemam i svi moji grobovi u vojni čekaju glas.
Pokornost
Propustih šutnju kroz svoju pest i tad rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.
Šaputanje memli
Odgodi ovu smrt za još jedan dan. Za jednu jamu u zemlji manje. Ja ću iz tvoga vrletnog oka opet ispuzat’ naga i duboka. Iz ruku iscijedi rasole neba i kišu moje minule braće. Ja ću iz műka njihova lijesa biti sjena što memli šapće: “Odgodi ovu smrt za još jedan dan.”
Megalodon
U lijesu između dva mjeseca plivaju crne ribe. Ne ostavljajte prozor otvoren, vrijeme je plîma.
Uvojci
Ne postoji više tama kojoj bih pisala pjesmu (sve su već u nekoj riječi koju oni uzaludno čitaju u mrak –
Hrvatske perunike
Moja kći je moja zemlja. I Zlarin je moja zemlja. Moja zemlja je i moj mrtvi prijatelj. Krici studenoga na Ovčari moja su zemlja. I sva krv ravnice. Moja zemlja leži u šutljivim jamama prepunim istine o njoj. Ona miriše među modrim perunikama Velebita. … Od sviju i od svega, moja zemlja najviše je moja […]
