Ko kaplju rose na dlanu me nosi, Za grubosti nisam rođena Od tebe, srce samo ljubav prosi I ruku kojom ću biti vođena.
Arhiva > Durdica1955
Mostom poezije
Putevi se moji lahko bliže kraju Nekako su strmi, neprohodni ,uži, Kada nosiš breme kao da to znaju K’o da hoće da su bezobrazno duži.
Zimska ćud
Tužna je vrba svila grane u ledenoj r’jeci ih umiva. U goloj krošnji grakću vrane dok ona san svoj zimski sniva.
Trinaest kapi (pjesma poslana na na natječaj za IV. Festival poezije “Ban Josip Jelačić”-tema- “budućnost”
Dubinom duše nemir mi se slaže Svaki dan potiho, jedan po jedan, Sve više mi umom vijuge traže Odgovor, da li je život vrijedan?
Sveti Nikola
Visoka kapa na glavi U ruci štap, zlatni, pravi To ide sveti Nikola Da dječici poklone da.
Kasna jesen
Zamjeni toplo ljeto Jesen što dođe zlatom Korakom tromim stupa, Hladnom rukom za vratom.
Što je život
Posusta li ljubav kada mladost prođe Ili bude jača al’ se priznat boji, Zavidi li itko, da joj kraj ne dođe Pa si tako dane u sumnjama broji?
Nada
Odjednom k’o iskrica žigice Bljesne r’ječ što zovemo je nada. Traže je svi i stari i mladi, Treba nam svima i sutra i sada.
Kada noć dan krade
Obuze me sjeta nekih davnih dana Dok je ljubav naša još imala krila I poljubac bio jedina nam hrana I dok si me zvao: „Moja draga mila.“ Bilo je to vrijeme mladosti i nade, Bilo je to ljeto samo za nas dvoje, Bilo je to onda, kada noć dan krade, Kada smo imali samo […]
