Arhiva > Durdica1955

Suza žene

Koje li je čudno biće mala, nježna, krhka žena? Umom jaka, ponosita, čudna je i suza njena.   Kad je tužna ona plače i vesela suze lije, osjećaje čudne ima plače ona kad se smije.   Samo žena suzom može pokazati kol’ko voli, kad je njenom srcu teško suzom reći kako boli.   Kol’ko vrijedi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubav opčarana

Ja imam tebe što držiš me za ruku kada nepravde tuku, ti bol preuzimaš. Tebe ja hoću jer samo tebe ljubim zbog tebe razum gubim, ti ga zacjelivaš.

Pročitaj cijelu poeziju

Cvijet i leptiri

Livada prosula raskoš svoju k’o plamenom mirisna sv’jeća, sunčeva zraka dodaje boju krhkim latima ljetnoga cv’jeća.

Pročitaj cijelu poeziju

Život

Samotni i tihi prolaze dani jedan za drugim a put im je isti, sve tako prebrzo a kažemo: “lani” u magli nekoj koja se ne bistri.   Još jučer je mladost hodala uz nas, sada i ona iza nas već osta čujemo joj šapat,(ne više ni glas) koji iza nas tek nam jeka posta.   […]

Pročitaj cijelu poeziju

ZAMEO NAS VJETAR

Ja sam njemu jedno davno jučer, zrno sjete tek jednoga sutra, samo topla prohujala večer, snena zjena nekog davnog jutra.   Postadoh mu požutjela slika, album jedan što vr’jednosti nema, sjena žene nevidljivog lika, na usnama samo slova n’jema.   A on bio, meni sve na sv’jetu sjajna zv’jezda mnogih mrklih noći, nježno krilo leptira […]

Pročitaj cijelu poeziju

Obojala bih nebo

Pročitaj cijelu poeziju

Prijatelji

Prijatelja dva su skoro nerazdvojna, kada žele neko napraviti djelo, naokolo kruže jedan drugog paze pa zajedno stvore i bogatstvo c’jelo. A kad nešto traže usporedno stoje, pogled samo kaže, ruke im se spoje. Al’ kad nisu skupa jedva da i dišu, drugi sve im uzmu sebi slavu pišu. Jedan od njih UM je, Car […]

Pročitaj cijelu poeziju

Metak vrijedan grijeha

Tko drži u ruci mač taj ne zna ni što je bol, on ne zna za dječji plač za prazan stomak ni stol.

Pročitaj cijelu poeziju

Spasitelj

U Nazaret svečano dočekan, od naroda svoga hvaljen i svet Ti gradom dragim svečano hodiš od naroda istog i razapet. Okrvavljeno  sveto Si lice Veronikinim rupčićem brišeš, padaš pod križem i treći puta al’ još uvijek za narod dišeš. Nije Te obiš’o kalež smrti voljno svoj život za svijet dade, za otkupljenje svih grijeha naših […]

Pročitaj cijelu poeziju

Naš um

Ponekad misli pred san šetaju pa se iskradu nekud u prošlost, tada i sjećanja procvjetaju a srce ozari blaga svjetlost.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts