produžila sam dan samoćom vremena skrivenog u tebi sve i da hoću ne mogu rastrgnuti zavjesu sna ispod svečanih zvijezda oblaci razlijevaju tišinu nepomućenu riječ stavljaju na moje usne u ruke cvjetove sna na dlanove bisere promrzlih ruku cjelove gorske tišine u mjesečinu ulazim i u njoj te srećem šapni mi još jednom […]
Arhiva > Irena GČ
Između obala djetinjstva
nisu za druge nisu za oproštaje dva jezera u njenim očima dva bistra potoka rijeka koja se izlijeva rijeka koja pronalazi put između obala djetinjstva daleko gromovi rasipaju zvijezde trebat će ih na hrpu složiti iskru zapaliti u srcu
Očekujući proljeće
onog dana kad je izraslo stablo popustila sam bijelim pticama otprhnule su visoko u plavičastu paučinu zore
Glasom pokrivena
ako sam samo glasom pokrivena stiješnjena prazninom zar ću kamen po kamen bacati u grotlo vremena
Život u oblacima
Ako prihvatimo život kao bezbroj mogućnosti, ako na trenutak gledamo kao na ono što je jedino sada moguće učiniti, učinit ćemo to bez straha, ne misleći na nemogućnost situacije, učinit ćemo to za sebe, za ono što smo već prebrodili i za ono što nas tek čeka. 13. listopada s planinarima Velikog Brda uputila sam […]
Prije pakiranja
započeto pokušavam dovršiti puštajući preostale kapi svjetla kao da zavaravam stvarnost otkinuti list plovi niz rijeku vjetar oprašuje perunike napuštenu zemlju znam da će potrajati priča je davno dovršena gledam znakove ja samo prah ti kap u jedinstvu svjetlosti zamišljam da smo prolaznici slučajno se sretnemo kao dva bombona na tvorničkoj traci prije pakiranja u […]
U labirintu
zašavši u prostor iz kojeg ne možeš izaći upijaš žuđene kapi razlivenog sjećanja sve dok se ne iscijedi i zadnja kap bola skupljenog u naraštajima dok se rastvoreni cvjetovi ne pretvore u prah razlomljene stvarnosti čak i ako ne želiš vidjeti treperave zrake svjetlosti što kroz pukotinu vremena oblikuju život
Noć treperi
noć treperi okićena vatrometom noć ti uzdahe mijenja požuruje ih i stišava robi i slobodi zaustavljaš se a nepokretna ruka ti trne oživljava i pomlađuje se u prošlost uranja u san uspomena u iznova stečenu slobodu
U beskraju živi rijeć
nepoznato prebireš prstima danima tišinu osamljene zvijezde toliko je blizu sjaj kojeg pleteš treptaj njen daleko je u beskraju živi riječ i nije samo tvoja
U oblutku
s oblutkom igraš se mjeriš mu težinu tražiš hladno srce pijesku otvaraš ruke pitaš se jesi li na Početku izgubio put u oblutku vrteći se tražeći se u krug
