ŠTALICA
Arhiva > Irena GČ
Čija je lutka
Još nisam pošla u prvi razred, kad sam s Elom pronašla lutku pokraj seoskog puta. I ja i ona znale smo čija je lutka. Čak smo i izrekle ime djevojčice koja se baš s takvom lutkom igrala nekoliko dana prije, a ipak smo je odlučile ponijeti sa sobom.
Miris zemlje
Sunce je visoko sjalo na nebu ali me svježi povjetarac, s vremena na vrijeme, šibao hladnoćom. Tražila sam zaklonicu i zlatni otok sunca. Na prostranoj livadi igrala su se djeca. Pridružila sam se djevojčicama, pa smo zajedno preskakale konopac i igrale školice. Sve to vrijeme, dišući oštri ranoproljetni zrak, pratio me miris svježe zemlje iz netom […]
KNJIGA
KNJIGA Do tog značajnog događaja, iako sam postojala, bila sam samo san. San koji je trajao toliko dugo da ne znam ni kada ni kako je počeo. Tek nakon mog rođenja u maloj tiskari na periferiji grada, počela sam otkrivati svijet oko sebe i prisjećati se snova satkanih snovima svoga autora. U snu sam prolazila […]
Pod krilom ptice
i pustoš nade volim kao led uzdahe lomim kada se zamrznuta riječ otapa i kao med cijedi pod krilima ptica zemlji šapućem krilima ptica zaštićena i pustoš nade volim kada sumrakom se prolomi sjevne strjelovito munja zagrmi stenje a nad valom zasvjetluca odsjaj kao da se bezbroj mjeseca rodilo u istom trenu more zapalilo […]
Još ima svjetla
nekada je vrijeme značilo blagi pomak prema slobodi iako su i tada pojedinci preskakali zidove i zidovi su pucali sada ih mahom svijaju u osmicu u elastično postojanje istina ionako ne dopire trebalo bi je pustiti ne baviti se njome u hladnim noćima trebalo bi pomaknuti kazaljke vremena onako usput otvoriti prozore još ima svjetla […]
U krugu
zatvorena krugom nametnutih pogleda hvatam svjetlosnu zraku kao loptu čuje se tup udarac kazaljke sata u krilo ptice kao da obilježava granice rešetkama
Povratak
vraćam se svejedno kamo dolazim i ništa ne nalazim sve je u meni i jabuka i cesta i nit isprepletena oko srca mahnut ću još jednom zamišljenoj slobodi izmišljenoj dobroti pružat ću ruke u beskonačnost neba kao derviš vrtim se i ponovo padam što je rečenica nasuprot jednoj […]
Kiša
modro je more i rosa i paučina na modrom kamenu ispijam slane kapi kao glas školjke kišu ću kišom politi vrijeme nevremenom u oluji će narasti nada i nada će cvasti s nadom ću srasti s nadom ću korijenje pustiti u stablo se pretvoriti lišću govoriti kišu ću po sebi politi
Bliskost
u trenutku pomislim kako se bliskost jedva vidljiva proteže kao rascvala grana pobrkala sam dane mjesece i godine između dva otkucaja srca i dalje me određuju sudbine napuštenih mjesta ponekad ugledam uz obalu rijeke razigrani vjetar kako grli ptice dok nestaju u šipražju