ISPRED TIŠINE jabuke su se otkotrljale udarile u vrata tišine opominjući vrt pun ruža zastala sam nehotice se ogrebala trnjem kasnije su nepoznate djevojke od ruža radile krune kolo igrale na proplanku još tiša sam se vratila u grad penjala se kamenim stepenicama ne bih li osjetila prvu jutarnju svjetlost na prstima i prvi blagoslov […]
Arhiva > Irena GČ
Bol
gotovo dotaknuta bol isprekidanim dahom jesenjim mjesečarska rasuta k’o kolajna iskustva u prstima noći gotovo ganutljiva moć u rastancima nije li težnja da se otrgne biser ranjenoj školjci
Srebrna ptica
tri puta ptica je letjela nebom u san mi dolazila nadom grlila srebrni plašt otrgnut samoći mislila sam to nebo progovara njenom slobodom to mjesec njeno perje srebrom kiti
Svjetiljka
opredijelivši se za sebe možda ćeš se izgubiti u povijesnim istinama među iskopinama umoran i shrvan po hodnicima djetinjstva jer tvoja povijest je i povijest bitka u samom svom početku jedino tako pojmljenog da bi te mogao stvoriti isto kao i oduzeti ti svjetiljku duše možda ćeš se izgubiti a ja neću moći pratiti te […]
U oblutku
s oblutkom igraš se mjeriš mu težinu tražiš hladno srce pijesku otvaraš ruke pitaš se jesi li na Početku izgubio put u oblutku vrteći se tražeći se u krug
Mjesec nad krošnjama
da bih te razumjela u kiši sam te zadržala kišom hranila jesen samoća moja nije te dotaknula sada sam postala noć crni lahor razodijeva listove mladosti čežnju zaboravljenu u tvojoj čaši što li je stablo što li je ova krošnja bez svjetlosti kada je nemoć zadržava u unutrašnjosti bića […]
Vraški težak posao
probudila sam se s gorkim okusom u ustima između dva sna pojela sam vlastiti jezik palminim listovima bližilo se svjetlucavo more zatvorila sam prozore htjela sam hladnoćom koja je odjednom ušla u odaje odagnati gorčinu oblačila sam se sporo kao da oblačim djetešce misleći da ću zaboraviti na pauka ispod zavjese haljinu ipak nisam […]
Galeb i ja
između dvije obale most od jarbola pogledom prelazim sa sjenama plavim posustao dan dozrijeva tek iznenadni zalet galeba promijeni sliku premazima bijelim zaleprša duša u dubinu u visinu
Malo sunce
MALO SUNCE (zakačila sam se za tu misao progutala je kao neoguljenu naranču) egzotična ušla sam u sobu dan je bio topao i sparan s lica zemlje se cijedio znoj dok sam otvarala prozore proljeće je pjevalo u punini vremena bubrila je misao bježala pa se opet vraćala svijet je poskakivao kao ping pong […]
U ovom trenutku
U OVOM TRENUTKU u ovom trenutku jutro je daleko okomito i vodoravno spava u mreži s ribama pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti
