čudim se strpljivim obmanama koje skupljam kao krijesnica svjetlo znam da izlaza nema iz ukorijenjenosti u nježnost iz nje će tišina dana ispredati plavičaste oblake stoga podižem čašu u svim prigodama čistu mjeru stakla u kojoj se utapaju odrazi i ne gledam kroz ogledalo stvarnosti upirem pogled duboku u vrijeme u kojem ne postojim
Arhiva > Irena GČ
Važan je prijatelj
kamo poći pitaš me pitam te do tebe plovi moja misao do mene tvoja prijatelji smo dva stranca u kolijevci snova sa svoga puta dobaci riječ smislit ću pjesmu uberi cvijet na mom će putu mirisati mahni mi ja ću ti se nasmiješiti i bit ću sretna jer nisam sama jer cilj ponekad nije […]
Listanje
sve se more u tebi zaljuljalo ribe otplivale daleko dodir ih tvoj ponukao potpuno sam istražuješ pješčana mjesta praznim školjkama toplinu ulijevaš skrivaju te njihove neispričane priče igre mora i vjetra kao grane izrastaju na tvojim prstima i listaš listaš
Buđenje
udišem jutra ostavljena po zakutcima ormarima mirišu dani po lavandi i bakinim sapunima škripe vremena u starim škurama
More u meni
Zaronim li ispod površine, moje tijelo, prilagodljivo i rastezljivo, ćuti povezanost s morem, istovremeno tješeći me spoznajom o beskonačnosti.
HTJELA BIH
istinu ne spoznah i ne vidjeh okom u plesu s vjetrom pokretom u prazno ne postojim ne snivam ne bdijem nad trenom sve je iznad i ispred isto ravno nad kolijevkom u svjetlu igraju se sjene stiješnjena vremenom između drugih i sebe ni okom da pogledam a htjela bih
Opstanak
Opstanak s vremenom sve stvari mijenjaju oblike riječi postaju tiše u polutami sobe ruše se zidovi između dva otkucaja srca prisutna gesta kao maleni oblak nestaje isparava praznina razobličuje opčinjava čisti param niti ispletene vremenom ni jedna nije dovoljno jaka da zaveže spasonosnu prisutnost sjećanja
IGRAM SE, IGRAM
igram se igram pravim kule u pijesku kućice za ptice bdijem nad valom nad svjetlom nad mirisima
Bliskost
u trenutku pomislim kako se bliskost jedva vidljiva proteže kao rascvala grana pobrkali smo dane mjesece i godine između dva otkucaja srca i dalje me određuju sudbine napuštenih mjesta ponekad ugledam na obali rijeke razigrani vjetar koji grli ptice dok nestaju u šipražju
