Već rudi zora preko snenih gora netko neznan nebom svijeće gasi daleko u šumi zimzelena bora zadnjim trakom luna grane krasi.
Arhiva > Ivica Grgić
Možda
Možda sam jednom negdje te sreo u usnuloj luci, u smiraju dana možda sam davno kraj tebe sjeo i bila si tada posve mi strana.
Pod uličnom lampom
Jednom kad u noći umorna i sama pod uličnu lampu staneš posve snena oko tebe svuda prosut će se tama svjetla trak će odat da si lijepa žena.
Ja volim kad u sumrak violina plače
Ja volim kad u sumrak violina plače u grudima budi zatomljenu tugu sjetim se tada dalekih stepa i budan sanjam jednu zemlju drugu.
Mrtvi makovi
Evo me opet u neka siva jutra koračam kroz bašče uvele, snene ne mislim na jučer, danas i sutra u srcu slutim neke nove mijene.
Srno moja
Srno moja, vječno usnula u cvijeću na kojem je oblaku tvoje stope trag evo tu sam, opet i palim ti svijeću vidiš da ko prije i sada sam drag.
Ljubavni nokturno
Sa usana vrelih ja ćutim ti dah topao lahor što kola niz bedro dok po nama pada tajanstveni prah daleke lune što iznosi srebro.
Na brezovoj kori
Pišem ti pjesmu na brezovoj kori sve stih do stiha nježnost je sama u srcu još uvijek ljubav mi gori i razdire dušu od silnoga plama.
Snoviđenje
Duge su noći bez dragih usta bez poljubaca, nalik su mrenju u mutnom oku tek zadrhti suza iskrenost osame, nalik snoviđenju.
