Već dugo sva su jutra siva sve što kušam na pelin mi vuče preko pustih i zaspalih njiva breze strše kao golo pruće.
Arhiva > Ivica Grgić
Luna
Ti imaš srce širokih gora što postojano šute sred tame na tvome licu svaka je bora predivna nit ljepote same.
Vitez
Kasna je noć, vani studen ljuta grli breze prahom bijelog inja već gusta magla brijeg i dole guta i žuti mjesec tamnim svodom tinja.
Negdje u meni
Negdje u meni kroz nanose tuge proviruju latice uvelog cvijeća zimske su noći hladne i duge u njima drhti tek plamen svijeća.
Bijelo roblje
Bijelim snijegom prekrivena stojiš na uglu samoće u tuđini od poznatih skrivena daješ se svakom tko te hoće.
Promašeni snovi
Ne plači draga, ljubavna je tuga samo romor kiše po uveloj duši kad sve prođe javit će se duga i topao vjetar što ti zjene suši.
Ponor strasti
Samo se privij čvrsto uz mene kao bez daha usne mi ljubi dok vani breze pružaju sjene a smiraj dana im haljine rubi.
Odavno znam
Tragom srca pustog u samoći klonut će glava na pljesnive rime bez snage i žara ja neću moći u gluhoj noći ni šapnut ti ime.
Ruže iza starog luga
Gle, tamna noć polako blijedi zorom obasjani već se svijetle puti ja ih gledam i ne idem nikud u umornoj duši tek se ponor sluti.
Još te volim draga
Kad snjegovi prekriju ti ime i kad uokolo nema nigdje traga idem k tebi usred bijele zime da ti šapnem: još te volim draga.
