Neka mirno jezero usnule ti duše o dalekoj ljubavi romori i sniva dok snažni vjetar diže se i puše preko sjetnih sela i pospanih njiva.
Arhiva > Ivica Grgić
Sanjarenje
Ženo draga bokovi su tvoji lađa što se na pućini njiše grudi su ti bijela jedra ljubav sama u njima ti diše.
Lira
Sjediš li kada sama u tami šapni kroz tišinu ime moje jer jedan čovjek sjedi u mraku i tiho izgovara ime tvoje. Imena naša tek su riječi al srcima našim to je lira što nježno svira i u nama zveči usred tišine i noćnoga mira.
Jednom
Jednom ćeš mi doći preko gorske kose kroz prtene pute i šumarke snene prepun žudnje ću te poleći na rose i obljubit grudi, premile ti zjene.
Cvijet duž puta
Dodira tvojih željan venem kao cvijet duž puta što zrakom sunca nikad latica mu nije dotaknuta.
U mirisu mirte
U mirisu mirte zaspao bih sada u krošnjama neka vjetar diše dok te sanjam negdje u daljini neka vrijeme spomenare piše.
Poslije kiše
Kiše kao da isperu dušu nakon njih je svaka misao čista dok palim cigaretu, gledam gore moj krov se opet mjesečinom blista.
To su stvarno oni
Dok trava sniva zagrljena rosom dok se magla kao avet vuče duž ulicu tu pred našim nosom ide Lijepa naša, prolazi kraj kuće.
Tramontana
Usahnut će srce, duša isto tako tijelo će oronut slijedom senilnoga uma i ponekad samo sjedeći u dvoru zaboravljen ispod krošnje i tihanog šuma
Put
Jednom ćeš posve razumjeti draga zašto su mi sjetom okovane rime u njima sam srcem ostavio traga i poneko tajno, meni sveto ime.
