Ne trebaju meni lovorovi vijenci pleteni od laži što na glavi stoje meni treba samo nježni rubac i u njemu utkano divno ime tvoje. Ni riječi hvale ne znaće mi puno pusto ordenje na zgužvanom ruhu tvoj nježni dlan u mojoj ruci orden je što nosim u srcu i duhu. Ivica Grgić “Dosanjana lira” Redak,20I3.
Arhiva > Ivica Grgić
Noću kada hodam poljem
Noću kada hodam poljem ispod mjeseca u zlatu u krošnjama vjetar sniva bagrem diše sav u cvatu.
Reći ću ti
Reći ću ti jednom gdje pegazi snivaju i gdje krila odmaraju umorna od leta pričat ću ti dugo o muzama nježnim i o srcu koje tišti spisateljska sjeta.
Zora u selu
Slavonska su polja pusta preko njiva prostire se muk niz oranice se magla gusta razljeva uz tihog vjetra huk.
Jedno zrnce nemira
U zjenama tvojim želim biti čežnja u tvojoj kosi mjesečev trak kad snivaš na postelji od tuge oko tebe bit ću tek usnuli mrak.
Carica zviježđa
Ja živim u svijetu prašine i tuge i slijedeći trak nebeske lune u noćima sanjam svjetove druge i oči njene od zvijezda pune.
Ni riječi pobune
Svaki put kad poljubim ti usne u duši ti vidim uvenule zore Mjesec ima drugačiju boju i zvijezde mlačnim sjajem gore.
Breza
U ranu zoru, kroz magleni veo nježni bijela se breza istkala u sjaju granata joj kosa umire u čežnji za zrakama sunca što joj krepost daju.
Lakoćom srninih koraka
Kad sve ruže uvenu do jedne u bašćama srca usahlog što žeđa i kad zadnje misli stvore sliku iza netom zatvorenih vjeđa.
Čuvarica stada
U smiraj dana, sred purpura divna legla je odmorit i uhvatit hlada k’o jela vitka, sa vrčem u ruci mlada, ponosita, čuvarica stada.
