Jednom kada sama i već posve sijeda budeš uz pletivo sjedila u noći umorne ćeš ruke spustiti u krilo i u san ćeš klonuti sklapajući oči.
Arhiva > Ivica Grgić
U igri šutnje od mene si bolja
Ovdje kiši dugo u noć i mjesecu nema ni traga često poželim na vrata ti doć’ i reći ti da si mi draga.
Poslije nas
..i poslije nas će padati zvijezde na zagrljene ista će mjesečina sići na klupama voljet će se drugi i tragom naših suza, nove će suze ići.
Lađe od papira
Noć je tamna, zvijezde sneno šute tuga razlijeva se duž zaspalih njiva oči sjetne snom se teškim mute a tišina boli, peče kao rana živa.
U snu vječnom
U snu vječnom kada predam se tišini što ju duša sluti od rođenja želim srce odnijet mjesečini suputniku mojih noćnih bdijenja.
Sokolica
U osvit zore nad klisurom snenom gdje krš zvijezdu dotaknuti hoće sokolica divlja svojim nebom kruži krilima mokrim, teškim od samoće.
O usnuti samo usnut
O, usnuti, samo usnut nijemo dok se dušom tka ljepota nježna o, zaspati, samo zaspat tiho dok u srcu vije mećava mi sniježna.
Prahom modre galice
Prahom modre galice zasipaj mi grudi nujne lišćem nježne mirte ukrasi mi mrtve zjene i na splavu pusti me usred zore rujne da niz rijeku odem bez prijatelja i bez žene.
Sve su mi pjesme
Sve su mi pjesme okovane tobom lik tvoj mirno ponad rima sniva ugaslim se srcem tiho poput vjetra razbuktao plamen, silna vatra živa.
Što je ljubav
Što je ljubav ako nije slutnja drhtaj srca u mirnoći grudi il’ tek nježna zraka sunca što te takne zorom koja rudi.
