Da mi je samo jednom iz vječnog sna se probudit i opet na kratko biti obdaren novim životom ja se ni tada ne bih silno prestao trudit da opet sjednem kraj tebe, opčinjen tvojom ljepotom. O, probudi me mila, iz smrtne me digni mijene samo na tren mi opet mrtve oživi oči da mogu još […]
Arhiva > Ivica Grgić
Čežnja za selom
Gle, mjesec već se uzdigao visok srebrnim je trakom dosegnuo do kuća k’o stražari nijemi svud u selu strše rasklimane, trošne ograde od pruća.
Pogledaš li
Pogledaš li u dubinu mojih tamnih zjena što se godinama pod čemerom suše ugledat ćeš ponor mojih davnih želja i osjetit hladan mramor moje duše.
Smrt
I stajao je dugo, nijem kraj tamnog odra ne sluteći tog trenutka pravu bit da zauvijek je raskinuta među njima na tom svijetu od ljubavi krhka nit.
Zora
Nekom slatkom tugom prolile se oči zore sa visina strepi blijedi mjesec živ svojim snenim sjajem zadnje zvijezde gore k’o da plaču što će dan ih razbit siv.
Utjeha
U mračnim gluhim noćima gdje pusta tišina počiva bez imalo nade u očima priupitah utjehu gdje noćiva.
U proljetnoj noći
Kad prolazim kraj prozora njenih u proljetnoj noći dok miriši lipom zrak ja zastanem malo, baš tu gdje iz njene sobe pada svjetla trak.
Slavuj sa breze
S tanke grane, negdje s vrha breze mali slavuj poljuljao predvečernji muk sav raspjevan svojom strunom veze dok mu sneni lahor nosi tihi zvuk.
Ruža
U vrtu prepunom lijepih ruža i latica nježnih što drhte u rosi gotovo svaka uvene tiho pred danima tužnim što vrijeme ih nosi.
Rudari
Duboko iz crne utrobe zemlje k’o marljivi mravi u svome trudu garavih lica na svjetlost dana rudari vade vrijednu rudu.
