Skrovište uspomena iz jednog davnog leta. Otrgnute ljubavi kad se obruše snovi, Noć kada dotaknu dno neki dobri duhovi, Eksplicitno njeno ,,ne“ kod poslednjeg susreta. . Tamo gde ostrvo prima talas zapenjeni, Zaljubljeni bejasmo – da se ne zaboravi – Azaleja sad vene u vrtu te ljubavi, Sećanje mi ostade i dani usamljeni. […]
Arhiva > julija
Lorena Galeta “Mrklini”
Crni me gavrani oblijeću tražeći nekakvu nesreću. . Zalijeću- se u kosu purpurnu Uuviđajući- kaotičnost sveprisutnu. – Iz prstiju mi hranu kljucaju… . Na dlanove mi spuštaju umornu glavu zaslužni da čuvaju svoju tamnu palaču mračnu gotičku kraljicu.
Ladislav Babić “Rijeka”
Bez izvora i bez sliva, bez obala i bez ada, bez pritoka, bez brzaka, ravnodušna kao stijena, niti prava, niti kriva, bez režima i bez pada, sve nas nosi struja njena – nesmiljeni tok vremena.
Milan Janković “Zima čeka svoje vrijeme”
Zima čeka svoje vrijeme, da zagrize posljednje uspomene. Kao lavica čuči u smrznutim vjetrovima, trbuhom do arktičkih valova, izgladnjela i čekajući… Udariti po naslikanoj zemlji, koju su oslikale i Jesenjinove zlatne ruke… Zima čeka svoje vrijeme da ulovi sve one… Bez budućnosti… Bez prošlosti…
Slaven Kopanja “Nemojte, djeco, učiti id mene”
Nemojte, djeco, učiti od mene, ja sam mislio da sam pametan, a onda je došlo drugo vrijeme i tek sad vidim da ništa ne znam. . Nemojte, djeco, učiti od mene, ima puno svjetlijih primjera, krv nečista teče kroz moje vene, iz […]
Rijad Arifović “Bilo je zrelo doba godine”
Bilo je zrelo doba godine Ustao sam prije svitanja pogledao u nebo koje se žarilo sanjivo od plamena spustio roletne, zatvorio vrata i otišao prvim vozom kao prokleti stranac koji luta od uspomene do uspomene bježeći od samoće I nisam bio prvi I nisam bio poslednji Koji je zaboravio da ostavi sjećanja ispod saksije na […]
Dino Špaleta “Ogoljenje”
Upoznaj se iskreno, sa samom sobom. Pruži si ruku i predstavi se. Razbij odraz u ogledalu svoje duše, ogoli se do kraja i postani istina za sve koji još uvijek vjeruju.
Ladislav Babić “Pjesnici”
Prestaju pisati pjesme kad više nisu sami. Cijepaju skrivane sveske, smiju se sebi samom, i zaboravom žure svetiti se tami što je tako sretno rastjerana danom. I žure da žive, i živeći žure, i umiru tako, no tajnu su svoju kao bolest krili, ne htijući priznat one dane sure, kada su, eto, i pjesnici bili.
Milica Mihajlović “Spokojna pjesma”
Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje duše gorde. I neke uspomene modre.
Lorena Galeta “Knjižnica”
Kao duh… Tumaram policama. Tražim – sebstvo. Arhaično i zagubljeno. Pri antičkim hodnicima… U mrtvim koricama. Nema me, nisam tu… Lutam – astralom. Prošlog stoljeća.
