Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje duše gorde. I neke uspomene modre.
Arhiva > julija
Lorena Galeta “Knjižnica”
Kao duh… Tumaram policama. Tražim – sebstvo. Arhaično i zagubljeno. Pri antičkim hodnicima… U mrtvim koricama. Nema me, nisam tu… Lutam – astralom. Prošlog stoljeća.
Zoran Hercigonja “Na koji Stoos je ovo poezija” izbor iz Diskursa
Sveta uloga svećenika preporoditelja u hrvatskom kajkavskom pjesništvu više je nego dobrodošla za uspjeh i uspon dijalektalne poezije podneblja Hrvatskog Zagorja. Ipak, sveta sila iz ruku providnosti inlibrirala se u jednom vrlo talentiranom pjesniku, kajkavcu. Kako su čudni putevi Gospodnji, tako je pjesništvo jednog pastira koji svoje stado zove na okupljanje puno „štooseva“. „U lirsko […]
Katica Badovinac “Dekalog”
S godinama u svitanje češće sjedaš na terasu okrenutu istočnoj strani kugle gledajući jutarnji izlazak Sunca iznad gustih, visokih krošnji što zeleno oslikavaju horizont miješajući se bojama zlatnih agruma. . Sunčevi izlasci sakupljeni na dnu balkanskih vododerina pretvaraju tvoj obzor u užarenu loptu čiji se ognjevi u trenu rađaju i nestaju poput plama kapele Gorućega […]
Ladislav Babić “Mojoj majci”
Kad svjetlost drugih dana ovlada u nekoj dobi moja majka i ja, opet skupa, u istoj sobi, pričamo kao da se ništa nije zbilo. . I sve je kao nekad, i sve je još bolje nego što je bilo. . A tek što Hypnos tamom zakrili san koji snivam, […]
Sonja Kokotović “Uvjeravajući sumnju”
Svako malo razgrćem sivilo i rastežem pozitivno umjesto duge, čistim život otpetljavajući nataložene izrasline, gordijske čvorove. Koristim svaki udah obnažene svjetlosti u nasmiješenom danu kao put do osobnog Grala sreće, noseći nostalgiju vilenjaka iz vlastitih snova koji skupljene olupine čuvaju poput dragocjenih relikvija i tako svakodnevno uvjeravaju sumnju da dobro je
Suzana Ljepava “Punom Mjesecu”
Plešemo s mjesecom Pratimo ga pogledom Daleko…visoko Isprepleteni prsti čekajući zoru Rukovet poljskog cvijeća miriše na rosu.
Mile Lisica “Ona”
Ona diše mojim plućima Šeta po nekom davno izgubljenom proleću I čeka me Čeka Tamo gde se sve već čekalo Tamo gde je sreća upala u nebo I sama čekajući dan najobičnije sreće . Ona cveću daruje nežnost Šapatom izgubljene devojčice Što pod kožom oseća more Kao da nema ništa sa njim Kao da nikad […]
