Tamo ćeš me naći Gdje brusni kamen će mijeh hripati. Gdje mudri kit će jednom se nasukati. Gdje drhtavi valovi obali pristaju. Gdje golub se ruga galebu. Gdje pristanište u luci huku teži. , Tamo ćeš me naći… Gdje bolesno granje šokira drveće. Gdje na kolniku pukotine su karte. Gdje srce puca kao kamenje. Gdje […]
Arhiva > julija
Lorena Vojtić “Studen”
Hodam kao duh. Bez ikakve spoznaje… . Snivam – proročki. Direktno, oštro, ali brutalno. . Smak je bliži, no… što nam je dano shvatiti. . Dan D, pošast. Erupcije vulkana. Potresi, pretresi grijeha. . Slavni su – belzebubu prodali dušu… . Potpisali pakt ka infernu. Zauzvrat su dobili moć i ugled, vlast. . Društveni status, […]
Milan Janković “Moj bezdanu samoće”
Ne nastojim skupljati lišće vjetrovitih dana. Život je više od brojanja grana, golih, naspram neba. Ne postoji dešifriranje značenja tišine. Sva kazivanja se nalaze u tome gdje osjećaji leže. I prečesto leže iza maski koje smo sami napravili… Umjetnost je naučiti, osjetiti istinu iza laži.
Milan Janković “Prvi poljubac”
Najistinitiji rosni sjaj, cvjetni grč, il’ vapaj, mili navlažene latice, odvojeno svjetlucave, koji će uskoro rasplamsati i pupoljak čuda preplaviti u kupanje prožimanja, briljantno živopisnih valova. , I takvim dodirom, namirisan nebom, cvjeta bit će procvat, lagan, čudnovat, tako bolne dekadanse, iz koje vrednotom, angažirat će se svom svojom ljepotom, , prvi poljubac…
Ljubica Katić “Tumaranje”
Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida, ne znadoh za svjetlost, samo za tamu, tumarah bez izlaza tražeći ljubav i uvijek naiđoh na sebe samu… . Prošle su godine ni malo lijepe, život me vodio kroz ulice slijepe, ponekad proviri svjetlosti malo, al’ dovoljno nije da bi zas’jalo. […]
Lorena Vojtić “Nesretna”
Visoki prag tolerancije na svu bol. . Vrhunska izdržljivost. . Mentalna predanost. . Intenzitet osjećaja. . Odbijanje entiteta.
Milan Drašković “Terra incognita”
Slava drevnoga grada za svetlost uživanja, biti ponovo rođen s prohladnim blistanjima, pri gorčini poraza kod misli kolebanja, sa dodirima uma pohod ka glasovima. . Uz jednostavan sonet sva naša sanjarenja, kao vreme tajanstven pogled bačen u ništa, u oklopu od […]
Milan Janković “Nenapisana pjesma”
Na početku nenapisane pjesme postoji boja koju svjetlo zahtijeva. Sunce ju na svom zlatnom prijestolju skriva puštajući da noću ne-riječi ju poplave. , U otegnutim redovima stihova tajne putuju, u žamor što ga vještice u snovima šapću. Boginja, u svom srebrnom ogrtaču budi se, a zvijezdama tišina se nameće. , U ovoj tišini, taj mrak […]
