Sveta uloga svećenika preporoditelja u hrvatskom kajkavskom pjesništvu više je nego dobrodošla za uspjeh i uspon dijalektalne poezije podneblja Hrvatskog Zagorja. Ipak, sveta sila iz ruku providnosti inlibrirala se u jednom vrlo talentiranom pjesniku, kajkavcu. Kako su čudni putevi Gospodnji, tako je pjesništvo jednog pastira koji svoje stado zove na okupljanje puno „štooseva“. „U lirsko […]
Arhiva > julija
Katica Badovinac “Dekalog”
S godinama u svitanje češće sjedaš na terasu okrenutu istočnoj strani kugle gledajući jutarnji izlazak Sunca iznad gustih, visokih krošnji što zeleno oslikavaju horizont miješajući se bojama zlatnih agruma. . Sunčevi izlasci sakupljeni na dnu balkanskih vododerina pretvaraju tvoj obzor u užarenu loptu čiji se ognjevi u trenu rađaju i nestaju poput plama kapele Gorućega […]
Ladislav Babić “Mojoj majci”
Kad svjetlost drugih dana ovlada u nekoj dobi moja majka i ja, opet skupa, u istoj sobi, pričamo kao da se ništa nije zbilo. . I sve je kao nekad, i sve je još bolje nego što je bilo. . A tek što Hypnos tamom zakrili san koji snivam, […]
Sonja Kokotović “Uvjeravajući sumnju”
Svako malo razgrćem sivilo i rastežem pozitivno umjesto duge, čistim život otpetljavajući nataložene izrasline, gordijske čvorove. Koristim svaki udah obnažene svjetlosti u nasmiješenom danu kao put do osobnog Grala sreće, noseći nostalgiju vilenjaka iz vlastitih snova koji skupljene olupine čuvaju poput dragocjenih relikvija i tako svakodnevno uvjeravaju sumnju da dobro je
Suzana Ljepava “Punom Mjesecu”
Plešemo s mjesecom Pratimo ga pogledom Daleko…visoko Isprepleteni prsti čekajući zoru Rukovet poljskog cvijeća miriše na rosu.
Mile Lisica “Ona”
Ona diše mojim plućima Šeta po nekom davno izgubljenom proleću I čeka me Čeka Tamo gde se sve već čekalo Tamo gde je sreća upala u nebo I sama čekajući dan najobičnije sreće . Ona cveću daruje nežnost Šapatom izgubljene devojčice Što pod kožom oseća more Kao da nema ništa sa njim Kao da nikad […]
Lorena Galeta “Teror”
Gospode svesrdni! Odlazim ranjena… Upucana u prsište. . Vrijeđana, napadana. Izdana i nemirna. Praćena – nesigurna. . Nikako nemam. Drugog izbora.. Osim tog jednoga.. Bježanja iz grada zločina..
Suzana Ljepava “Sanja”
Tiha je gleda lišće kako pada stablo ga odbacuje vrijeme je vrijeme kad požutjeli list pada vrijeme kad stablo odmara zemlja vlažna i hladna kap po kap kiše jednolično pada hodala je slomljenim bokalom hvatala je vrijeme koje ističe mrvice daha sabrala je u haljinu od crvenog brokata uplašenu srnu u svoje krilo krikom je […]
