Želim te mirisati na svojim grudima i mirisom opijen spavati satima, želim te usnama nježno taknuti i umirati u tebi bezbroj puta. Tvojim mirisima želim zaplivati i pritom osjećati suze života. . U grudima svojim držat ću te čvrsto, ne smiješ pasti u mračne dubine, dok me osude tvoje bodu duboko i kad srce pukne, […]
Arhiva > julija
Milan Drašković “Sonet za Merilin”
Prelepa filmska zvezda umorna od života. Imaj milosti, vreme, za to nesrećno biće. Dom od finog drveta, dodir plavog somota, pred radoznalim okom tajnu svoju sakriće. . Džungla na asfaltu i celuloidni snovi. Pametna a ranjiva, okružena lažima, godine vernosti i Nijagare slapovi – traje usamljenost pod ljutim vetrovima. . Obožavana od svih a opet […]
Lorena Vojtić “Desperado”
I kad se raspadam… . Djelujem rezignirano. . Naizgled, me ništa ne boli… , Dok se u unutrašnjosti, fragmentiram. . Satirem do temelja. . Tako sam naučena. . Biti snažna poput stijene! . Smijem zapomagati, stigmama… , Jedino kroz ove pjesme.
Milan Janković ” Mrtve iluzije”
Na sve one noći, gdje se jedan dah prekida, kamenje će doći i upleteno bit će među nama. Dok smo u tajnosti šivali kompase u naše majice.
Milan Janković “Čekanje”
Na sidru smo naslikali hrđu. Čujem tetovirane mornare, koji ispijaju nove zore, predani samo alkoholu. Ukrcaj… Semafori, dimnjaci… . Nemoj se okretati, pokušaj me čitati.
“Živjeti svoju poeziju” izbor iz Diskursa
Koliko je Radovanu Ivšiću bilo teško živjeti u poslijeratnoj Jugoslaviji u kojoj stasa jedno novo društveno uređenje koje od pisca traži jasno, deklaratorno iskazivanje domoljublja, koje ne poznaje ili ne želi poznavati slobodu europskih umjetničkih strujanja i koje kao jedini umjetnički vrijedan književni pravac priznaje samo socijalistički realizam? Kada mladom čovjeku otmeš posao koji voli, […]
Lorena Vojtić “Nerazumijevanje”
Silina tih urlajućih osuđivanja, preziranja – ne jenjava. . Jedino mi se vlastita, percepcija promijenila.
