U mekoj travi mala je krijesnica upalila luč.
Arhiva > julija
Spomenka Krebs “Želje na čekanju”
Poželim tako da sam Isar da kad koritom potečem prisluškujem šapat prirode, jer kada tečem ja valjam bisere sa sobom, mrmorim, dok krošnje drveća iznad mene šire svoje raskošne grudi u kojima se ptići legu …
Lorena Vojtić “Ex libris”
EX LIBRIS Nejaki stvore, svatko svoju muku nosi! . Nekome osmijeh – posebice lice krasi…
Izložba “Svjetlosne pisance” u Etnografskom muzeju
U Etnografskom muzeju u Zagrebu Dijana Nazor Čorda izložit će ciklus svjetlosnih i oslikanih pisanica od keramike U utorak, 5. ožujka 2024. u 18 sati u Etnografskome muzeju, Trg Mažuranića 14., otvara se izložba „Svjetlosne pisanice“ Dijane Nazor Čorda. Izložba je dio velikoga izložbenog projekta “Intimni prostori svakodnevice”.
Marija Juračić “Planina”
Mija je osjećala da je Planina voli. Bio je to čudan odnos žene i Planine. Kuda god krenula, nikada nije zalutala. Činilo joj se da dobro poznaje sve njezine šume i proplanke, strme, glatke litice, njene vrutke i potoke, svu njezinu ćud. Zvijeri su bježale pred Mijinim koracima, a ostale šumske životinje bezbrižno su pasle […]
Dejan Bosil “Otroci Nikte”
Temà in noč objeta v plesu vojne rojevata temačne sle Tartarja, katerih srd okrutno smrt razžarja in hrani seme mržnje medsebojne. . Divjanje bésov in posmeh krivice se zdaj zrcali v razvalinah Gaze, kjer vse obljube so le puhle fraze, ki črne jih prinašajo žanjice. . Morda pa na obzorju le dani se, saj Eter […]
Lorena Vojtić “Potpitanje smisla”
Dinamika kvalitetnih – odnosa uma i jarkog duha… Znatno gubi na snazi!
Milan Drašković “Kraj i početak”
Uz sveprisutno nebo ružičasto svitanje, zajednička sudbina pozorišnih komada, kod previše zahteva predlog za putovanje, oproštaj s panoramom izneverenih nada. . Važnije od nevažnog besmisleno delanje, do sledećeg susreta u oblake zverati, s gomilom otpadaka gladi utoljavanje, boravkom van večnosti druge svetove znati. . Duž stvarnog horizonta prozor bez ragastova, za prolazni trenutak signali nečitljivi, […]
Franjo Frančić “Nikada”
Otišla je sa zadnjim vlakom, sunce u očima njenim me oslijepilo, usnice su joj mirisale na med, njeni brzi pokreti, su me uznemirili do blaženstva, donijela je glazbu mira i strasti.
