2015. Gazda me je poslao da pronjuškam. Trgovina nije bila jedino što nas je interesiralo. Kupiti kakvu čistu divljinu i napraviti kakav turizam. Da! To je bilo to. To što sam prodavao u našoj kineskoj trgovini u Karlovcu bilo je manji dio priče. Dok sam se vraćao sa Žumberačkog gorja neplanirano sam završio u Ozlju. […]
Arhiva > julija
Milan Janković “Ispijeno mi sve, što sveto bilo je”
Ispijeno mi sve, što sveto bilo je… – – Svi Bogovi znaju, da bih prolio srž iz svojih kostiju i isporučio im taj užegli komad srca, da te mogu sigurno otpratiti kući i spasiti nas oboje, od ove puzajuće smrti.
Mihovila Pasarić Walner “Žuta ruža”
U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi […]
Lorena Vojtić “Manifestacija”
Melankolik u meni depresivno secira – mentalne raznolikosti netrpeljivog kolerika…
Franjo Frančić “Nikad”
Otišla je poslednjim vlakom sunce u očima njenim me oslijepilo usne su joj mirisale na med. Njeni brzi pokreti uznemiriše me do blaženstva donijela je muziku mira i strasti. Možda sam samo zamišljao možda sam samo glumio, pretvarao se, lagao, ali bila je tako zastrašujuća u svojoj jednostavnoj ljepoti krala je moje misli i riječi.
Lorena Vojtić “Indirektno”
Za početak, (da ne bi bilo zabuna), nikome se poimence ne obraćam, niti mi je to bila namjera. Nadalje, ne opravdavam se za ono što jesam, no, osjećam poriv – osvrnuti se na određenu pojedinost. I to, općenito govoreći, zbog onih koji smatraju da je poezija – savršeno idealizirani sklad prekrasnih riječi. Dakle, evo moga […]
Milan Drašković “Sonet za Vordsvorta”
Svetlost rođenog dana spram zlatnih zelenkada, beskrajno ponavljanje kroz uporna pitanja, maštanju se predati uz mnoga prisećanja, sa najdaljeg ostrva strasni zvuk vodopada.
Milan Janković “Smrtnost”
Ako sva besmrtnost pripada Svemogućem Ako cijela vječnost pripada Svemogućem. I sva ljudska postojanja… Zar riječi; Ja sam čovjek s mislima, nisu samo kapi rose pri izlasku sunca?
