Večer objema sence na obali … zasanjana stojiš in čakaš name, da tih odmev sonetov te prevzame, ki so ljubezen vate zasejali. . Približam se; ne morem se upreti lepoti vsej, ki v tebi je edini, in le s pogledom nate se v tišini izpolnijo najslajši mi obeti. . Zdaj nežno te pobožam med nogami […]
Arhiva > julija
Marija Juračić “Duh” Izbor iz Diskursa
Duh se u stanu pojavio iznenada. U početku je Sonja mislila da se te devijacije javljaju slučajno, da se svjetlo na trenutke gasi zbog hira Elektre, da voda u kupaonici počne iznenada teći zbog dotrajalih cijevi, da se stranice odložene knjige listaju zbog iznenadnog propuha. Mislila je da je sjena, koja joj promiče krajičkom perifernog […]
Milan Janković “Novogodišnja noć”
Počelo je kao čudan film, mjeren u mikro-slajdovima. Ljubičaste i crvene piramide na stablima snježnim, gledajući unazad, kroz prozirna prozorska stakla automobila… Mogu li se iskriviti sjećanja koliko i percepcija?
Dejan Bosil “Ječa brez zidov”
Postavam sam v preddverju domišljije iščoč ostanke njenega slovesa, a najdem le še žalost, ki raztresa po poljih sanj črepinje poezije. . Stekleni verzi, polni solz spoznanja, ne nehajo skeleti v večni rani, tej srčni sagi nikdar dokončani – kot trnje so, ki v meni zdaj poganja. . V brezčasju ječe brez zidov in rablja […]
Milan Drašković “Poljubac u snu”
Kroz pobožne ritmove bežati od sveg zemnog, sred porekla zemaljskog živeć’ za večne snove.
Lorena Vojtić “Sjeti se, čovječe, da si prah”
Oduvijek me intrigirao onaj mit o težini duše, (21 gram), ali očito nije svima jasno što je zapravo ta nematerijalna tvar. Te isto tako, ne poznaju najvažnije razlike između ljudskog bića i životinje – (razum, slobodna volja, savjest). Koliko god nas ponekad obuzme osjećaj heretičnog poimanja vjere i crkvenih temelja, točno je ustvrditi kako smo […]
Spomenka Krebs “Probuđene boje”
Kad proljeće prošapuće u mladom lišću stihove poezije ne prisluškujem ja njihov pjev . Nijema sam .
Marija Juračić “Luna nad Granadom šuti”
Pjesma je posvećena F. G. Lorci i svima koji su ga izdali. Toga proljeća Granada je bila turistički raskošna. Zagrlila nas je šarmom stare dame čija čipka miriši tajnom.
Milan Janković “Ja sam uvijek dobro”
Hej, samo da te pozdravim… Znaš, sada sam drugačiji, nego što sam bio prije, ničiji… Samo, sada se malo više mrzim.
Dejan Bosil “Ovij si sanje v mojo pesem
Ko noč srce ovija v svoje mreže; v njih pajčevino na belini svile iz niti solz, ki so gorje umile; spomin na njo sonetov voz mi vpreže.
