Tebi pišem ove nježne rime nek’ te griju u ledene zime svojim dahom sveprisutnim s riječima blagim i žudnim.
Arhiva > katarina
Svjetlost iz dubina
Ljubav moja drhti u nemiru od prakrika što vrisnu u visinu sputana u tijelu kao u sindžiru zanosno stremi nekud u bjelinu.
Nokturno
Tihi smiraj, nestaje ptičji poj, Sunce zalazi; košnicom simfonija pčela roj slastan prah suzi.
Svud po svijetu moje tuge ima
Netko iz kaleža svoju tugu isipa poput peludi cvjetnoga praha kojeg povjetarac poljima osipa ne uzdižući ga do punoga daha.
Suza utjehe
Kad imaš nekog tko zna slušati otkrivaš sav krhkog srca lom nisu ti dugi ti samotni sati podijeliš otrov sa sjenkom tom.
Miris zemlje
baki Katarini Scherrer Turčić (1905-1998) Pamtim njene oči zelenoplave poput čežnje dravskih daljina skidala nije maramu s glave dok pržila bi žega i tišina.
Nova godina
Noćas ratuju Stara i Nova fijuču u visine sjajni vatrometi prskalice padaju poput klinova svaka šaroliko zaiskri i poleti.
