Ispod vjeđa nosila je oči srne, u korake ušila bešumnu plahost
Arhiva > koko
LJUTNJA
Nataložila se poput kamenca strpljivo čekajući početak večeri kada će moći na svjetlo glasa, da oslobođena kaže skupljene misli stavljajući purpurno crvenilo na lice i bljeskove iz zjenica. Baš kada je htjela burom grleno izbaciti gromove razum izusti -jutro je pametnije od večeri …pusti…
Rastanci
Rastanci kao usputne stanice gdje nikakav žal ne ulazi u gabarite hladnih maski neminovne prolaznosti. U žurbi koraka na kolodvoru života u mnoštvu, to tek odbačen je papirić, davno presavinut požutio od trajanja, sadržaja koji nitko ne razumije niti ga zanima
Suza nemoći
SUZA NEMOĆI Pitam se nisu li nebesa postala drugi Getsemanski vrt gdje sjede Otac i Sin posve nijemi, pitajuć se kako je moguće da patnje natopljene krvavim kapima znoja, sva surovost, vapaj, agoniju boli u ispijanju kaleža smrti prikovanog Sina nisu bile dovoljne da svijet bude onakav kakav je trebao biti, posve slobodan i […]