Kada bih mogao s neba mjesec uzeti dobrim bih ga ljudima donio. Kada bih mogao sunce rukama dotaknuti dobrim bih ga ljudima poklonio. Kada bih mogao riječni tok skrenuti dijelila bi rijeka Dobro od Zla.
Arhiva > Lav
“Čuvari riječi” utjeha mornara
Dugi su dani kojima se brod valja. Svaki dan omotan sa sedam kora kamenih koje se ljušte polako dok vrijeme stoji. Misli pokušavaju premostiti daljinu. Uzalud.
Boja tvojih očiju
Očima tvojim more je dalo boju. U njima vidim nevere, tajfune čežnju dalekih obala i dan bez vjetra kada more krotko miruje.
Srce mornara
Ne ljuti se, dušo moja nije srce moje nevjerno srce moje široko je srce moje, more duboko.
Bijeli se grad na obzoru
Već grad se bijeli na obzoru nestrpljenjem brod morsku brazdu ore vidim ti lik i haljinu plavu.
Kuda oko stigne
Oko na horizont osuđeno zagledano u daljine oko nebu posuđeno zagledano u dubine a sve si ti sve si ti ti.
Malo mora malo zemlje
Izrezao sam godinu na kriške. Malo mora, malo zemlje. I njene oči ozbiljne i nijeme.
Blues ljetne kiše
Tvoje potpetice što brzo ulicom prolaze na mokrom trotoaru sviraju blues. Gipka kretnja i lagana haljina. Moje oči na tvojim leđima. Moji snovi u tvojim njedrima.
