Utihnule su sve moje riječi Stihovi, poput potonulih lađa Miruju u srcu. Brodolomi ih uništiše, Vjetrovi isušiše poput kapi vode.
Arhiva > libertas
Kajkavština i ostala narječja
Zakaj se čudiju kaj pišem na kajkavštine? Pa to mi je del babičine ostavštine. Prijatelj dragi, za sevgda znaj Ja imam tak rad, taj dragi naš kaj.
Umirila su se moja polja
Umirila su se moja polja Ispod zlatnog Sunca snivaju Možda sanjaju vremena bolja Možda suzu u travi skrivaju.
U strahu su velike oči
U kasni noćni sat Čuje se tihi šapat: “Pssst, iz ormara nešto vreba, Pokriti se dobro treba!” Već je gluho doba noći Velike su dječje oči. Strah je sada od sna jači I pod deku se zavlači. “Uh, pa gdje je mama sada?” Ona im je zadnja nada Da svjetlo upali Čudovište da “razvali”! […]
Pričaj mi
Ponekada se pronađem u tvom oku, šćućurena, skrivena od svijeta. U tom tamnom uglu pronalazim mir i utjehu. Pronalazim onaj izgubljeni djelić sebe što u sebi krije toliko toga neizgovorenog, prešućenog … Vidim se poput sjene što luta bespućima sjećanja, dodirujući nježnim prstima trnovite uspomene. Vidim suzu u tvom i svom oku. Bolimo se tišinom,ranjavamo […]
