Sjedim u tišini i promatram ovo tmurno, sivo nebo prepuno trudnih oblaka. Gledam kao se kišne kapi slijevaju niz obraz prozora. Plače li Nebo? Plaču li anđeli na nebu? Plače li onaj tko nas je stvorio zbog grijeha naših? Plakao je Sin Njegov, krvavim se znojem znojio, trpio dok je bičevan bio, i trnjem okrunjen […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Praznina”
Poletjele su ptice iznad pogleda Kliznule su uspomene u slapu suza Jedna je pjesma ostala bez riječi Na krilima vjetra odletjela je muza. + Odletjele su riječi poput plahih ptica U srcu, u duši praznina, tama I osmijeh je nekako nestao sa lica Kamo je nestao? Ne znam ni sama. + Znam da je ovdje […]
Suzana Marić “Žena u hlačama”
Sretan rođendan velikoj književnici! . (Posvećeno Mariji Jurić Zagorki) . Što se čudiš, svijete bijeli? Što me to od žene dijeli? U suknji il’ hlačama Ja sam žena, ja sam dama! . Gledate me svi u čudu. Govorite:” Gledaj ludu!” Ali ja sam samo […]
Suzana Marić ” Bilo je uzalud”
Godine su kliznule kroz prste, poput pijeska nestale iza nas u sumaglicama ranih jeseni i sramežljivih proljeća koja su provirivala ispod bijele blazine snijega. I noći su prestale biti besane, ispunile su se snovima u kojima je nestalo tebe. Uzalud su bila nadanja, uzalud ispružene ruke nedodir grle. Uzalud su bile:molbe, čežnje, noći ispunjene suzama…
Suzana Marić “Još je jesen uspavana u meni”
Još je jesen uspavana u meni prekrivena mekim šarenim prekrivačem kojeg je vjetar danima uz pjesmu tkao. Još miruju moji usnuli pupoljci, spavaju u prohladnoj sobi duše. Al’ Sunce dolazi, putuje sa pregrštom procvalog cvijeća; nosi mi na dar najljepše poklone. Budi usnulu jesen, da izađe potiho, da je nitko ne vidi, susretne ju […]
Suzana Marić “Ti si srce u srcu mom “
Pišem ti danas, starice moja, pismo, par riječi iz duše svoje; znaš, fali mi osmijeh, ruka tvoja… al’ počuj sada riječi moje… . Oprosti mi sve, starice mila, dane samoće i tvoje tuge jer si pred odlazak sama bila, oči su ti sklopile ruke druge. .
Suzana Marić “Potopio si sve”
Potopio si korablju osjećaja mojih i onu bijelu golubicu s maslinovom grančicom u kljunu. Potopio si i sva obećanja, ljubav iz kovčega našeg saveza. Ogoljele hridi stoje u moru grižnje i samopeijekora. Vršcima svojim bodu nebo nade. Moj grijeh, moj grijeh… Vjerovala sam i voljela bezuvjetno. Ti si bio moj grijeh, moja pokora… Zidala […]
Suzana Marić “Ura vremena “
Njiše klatno vrijeme rastrgano između crnih crtica brojčanika i dobuje srce ure, polagano- beskrajnim hodom zupčanika. .
Suzana Marić “Zalutala lađa”
Na zapadu, negdje tamo gdje tama stoluje, tamo gdje se Sunce nikada ne rađa zalutala je jedna životna lađa.
