Snovi se bude izlaskom zore Blistaju boje u kapima rose Ocrtavaju nestvarne plamene obzore A misli me nose.
Arhiva > Moon47
Svjetlo u tami
Čekam boje izlazeće zore Obojane pjesmom razigranih ptica Hoće li tuge nemirno more Nestati izlaskom tvoga lica.
Plamena iskra
Gledao sam te krišom u polutami Kroz plamen svijeće na sredini stola Isprekidana slika jer nismo sami Lagano ispijam čašu do pola.
Usnula ptica
Tmurna jesen, suncu ni traga Gola stabla, livade bez cvijeća Sjedim na vratima kućnoga praga Nema je, ni traga od proljeća.
Dodir ljepote
Donio te vjetar u kapi kiše Sa ljetnoga neba na moje lice Na pragu jesni kada ljeto izdiše Neispjevana pjesma plamene ptice.
Neizgovorene riječi
Zapjevala je oluja pjesmu svoju U crnom je došla poput tata Plamenim rukama otvorila vrata Razbudila uspavanu čežnju moju.
Skriveno u ..!
Da li znaš tko si? Dašak maestrala vreloga ljeta I nježno me nosi Izvan granica surovoga svijeta
Uspomene
Čekat ću te sa ove strane Na pragu staroga klimavoga mosta Čekat ću te i brojiti dane Tebe dragoga i željnoga gosta.