Početka se ne sjećam više Kada se srce predalo Palo je poput kapi jesenje kiše A da je samo znalo.
Arhiva > Moon47
Knjiga snova
Knjiga snova život je moj List za listom teku dani Prazna stranica, samo veći broj Ni grijeha dušu da mi rani.
Neraskidivo
Samo sam sjena Tamna kao zimska noć, duga Obris koji stvori sjajna kosa njena Beskonačan kao željeznička pruga Skitnica vezana za tijelo njeno Neraskidivom vezom sreće i boli Lanaca karike godine broje sneno Kada potajno srce voli.
Raskrižje puta
Zadrhti duša moja Kao zrnca pijeska valom pokrenuta Razlete se a nema im broja Na raskrižju puta. Kapne jedna suza nevidljiva Osjećaje kada uzvitla vjetar sneno Onaj snažni u tebi se skriva U svakom smjeru svijetlo crveno. Tu gdje caruje tvoja ljepota Zeleno svjetlo je samo put gore. Na raskrižju ovoga tužnoga života Neispričana priča […]
Osjećaji
Veselo se igraju, skakuću i trepere Na granama stabla vjetrom protkani stoje Ljepoti proljeća oni se vesele A ti si proljeće moje!
Trip
Korak po korak bježim sve dalje Od demona želje i nestvarnih snova Kroz šumu ticala tvoje nebeske halje I opet sve iznova.
Pjesma u noći
Zaspale su boje svjetla Na ulicama pustoga grada Kroz tamu dozivam pjev prvoga pijetla A ti, gdje si sada?
Skriveno u tebi
Kada bi oni samo znali Što vjetar moćni u njedrima nosi Ni anđeli ne bi nikada pali I vidjeli bi sjaj u tvojoj kosi.
Nevidljivi most
Kakve li su rajske poljane Po kojima anđeli nježno hode Gdje vrijeme ne broji noći i dane Tijelu tvojem misli me vode.
Sanjar
Iza sna, oči otvorih širom Nebo crveno, kao da sviće Sve odiše mamurnim mirom Da li je ovo početak priče.
