Arhiva > Moon47

Zid plača

Ti si najsvjetlija točka dana U zenitu moga sunčanoga ljeta Na grafitu moje duše ispisana Sjena pokazuje sve strane svijeta   Ti si najsjajnije svjetlo u tmini U snovima mojim zapaljeno Jedna zvijezda u noćnoj tišini Prosula zlatni sjaj po mahovini.   I svijetliš na nebu života moga Nekim tajnim i nevidljivim fluidom A želio bih […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zanosni mirisi

U zanosu slušam pjev ptica A nekada nisam znao da postoji Dok sanjam crte tvoga lica Oslikanog u jutarnjoj boji.

Pročitaj cijelu poeziju

Petak 13

Oživjele su ulice maloga mjesta U susret suncu vozim skupljenih vjeđa. Zabljesnula je ulica i njena cesta I tada ugledah, ljepotu s leđa.

Pročitaj cijelu poeziju

Negdje daleko

U nekom drugome svijetu Ja biti ću zelena trava I klanjati se bijelome cvijetu Koji u meni spava.  

Pročitaj cijelu poeziju

Ljetna suša

Dotaknuti oblak prstima Doživjeti taj mekani dodir Na plavim nebeskim poljima I osjetiti mir.

Pročitaj cijelu poeziju

Probudi me

Korak jedan prema naprijed Put u javu ili san U novi ritmički slijed Umro je jučerašnji dan.

Pročitaj cijelu poeziju

Nestati (gazela)

Kada bih mogao samo nestati Negdje daleko, negdje duboko, samo nestati Pohranjen u utrobu potonuloga staroga broda U prašini izgubljenoga životnoga puta, želim samo nestati Sporedni lik u radnji neke zaboravljene knjige Skriven u kutu prašnjave ladice stare, samo nestati Kad mogao bih ne biti dio ovoga svijeta U grotlu neke svemirske nemani, samo nestati […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećanje (gazela)

Svjetlost kad te obasja udahni duboko I riječ kada u grlu stane udahni duboko U hladu noćnih grana ljetnoga neba Opijena ljepotom zvijezda udahni duboko I pusti tišinu neka traje Dok pada jedna zvijezda udahni duboko Otpali list sa nebeske grane Na tvoj bijeli dlan udahni duboko To moja je duša u spokoju mekom. Tada […]

Pročitaj cijelu poeziju

Opijum duše

Sjećanje me opija Sanjajući te otvorenih očiju A to me diže i ubija Dok čekam sunčevu kočiju.  

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme snova

Sjaje se ulice pustoga grada U pejzažu duše izgubljena Život prolazi pokraj crnih zgrada A ti si sjena. Padaju krupne kapi kiše Ti htjela bi mjesecu reći hoću Dok vjetar ti crveni kišobran njiše Biraš tvrdoglavo svoju samoću. A snovi u sjaju mjeseca žive Začahurena dušo u utrobi svijeta Dok ti slijediš ceste krive Uvenuti […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts