Utihnule suze ispod kore jada na rubu djetinjstva poderan san
Arhiva > nevenka
Opijena
Tamo gdje noć svjetlost dijeli zraka si mog daha ja bih iza nevidljiva ruba gdje srce podrhtava snena opijena da te barem usnama diram još.
Pod krošnjom tamarisa
Tragovi u pijesku spojili modrinu dlanovima umivam tišinu bosonoga sa mirisom jutra izazivam more i nemir za sutra u hladu tamarisa udišem plavu boju na goloj koži osjećam košulju tvoju lijeno se vraćam u poznate zjene pod lozom miruju zagrljene sjene.
Pogubljeni
Zatočeni u samicu dobrovoljno u kojoj su ljudi priviđenja, anđeli stvarni i plavi od galaksije pogubljeni usnama
Da sam bar mogla
Da sam te samo rukom takla tog dana u buđenju u svitanju možda bi bol manja bila da sam ti barem šapatom rekla lane maleno moje.
Soba broj šest
Koga da optužim za izgubljen pogled među bijelim plahtama u sobi broj šest, šapatom kako da zavaram vrijeme dane, godine probudim ptice da slijeću na procvali lovor, ne plači, nisi izdana samo te umor boli otvorit ću danas sva vrata primi se za moju ruku drži se čvrsto i hodaj, samo hodaj naprijed ne odustaj […]
Proliveno
Potekla je sinoć bujica kao da je oteta kao da nije zbog tebe kao da nije moja zlatni okovi, šareni baloni suze nedužna djeteta sve je u nju stalo raspete tišine, hladne blizine i mrtvi pogledi … prolio si mlijeko po dvorištu kao da je oteto kao da nije zbog mene kao da nije tvoje.
Krugovi pakla
U luđačku košulju oblačiš noći taknutu dušu rukavom stežeš ostalu svjetlost u čvor na leđima križaš i vežeš, na rubu ponora sve ostavljaš bezglasne usne da ne zbore
Škatula od ruža
Uvenilo vrime u škatuli od ruža još te ondi čeka još ti ruke pruža s tišinom na provi Boga pitam, molim ka i svakog dana oće li zacilit, ikad živa rana uzalud je nada ne čuju se zvona ne govori more s ostima u srcu uklesane bore puštio si cimu ka da nije moja da mi […]
