Priča je počela još davno
Arhiva > nevenka
Opojni razdori
Tog kišnog jutra bijes se budio u sjenovitom kutu moje zjene shvatila sam da te opsjeda da podmuklo otima našu postelju onako tamna, mirisna, zavodljiva,
Ludilo
Još danas ili je to možda bilo jučer plovili smo niz zelenu rijeku punu virova osjećam pored sebe sve ili to poplavljene uspomene zatiru preostale sne
Iznad razuma
Tvoji koraci u odlasku zaboravili su otkucaje srca i onu tananu nit iznad razuma koju ne mogu staviti u riječi, opet nutrinu šivam sitnim vezom i pretvaram se da bivam između dvije noći prikrivam praštajuću tugu na iscrtanoj koži samo ne znam do kada ću moći.
Tama u duši
Omotana injem među uštirkanim plahtama gdje se tišina otela tami i pustila da teku zjene po hladnim koljenima krv pod noktima u groznici ječi poput plime i oseke razvlači dušu po plićaku muljevitu nije marila za bijele ruže i zipku nadohvat ruku samo je htjela kose raspletene na poljane nebeske tamo gdje je njegov osmijeh […]
