nisam dovršila, ne prekidaj me znaš ubacila sam novčić u fontanu želja
Arhiva > Pejak Mirjana Peki
Bez tebe ja gubim sve
upućujem nebu molitvu da vrati tvoj posljednji korak stihove koje si ponio kako te ne bi rastužili
Prošlost u plamenu
Kažeš li mi jedne noći kako šetanje po prošlosti treba zaboraviti reci mi hoće li to suze podnijeti
Pravo na život koji imam
pobrinem se da se nešto dogodi osmjeh sudbine a ja osmjeh uzvratim pronađem u duši ono malo dobra što čuči u dubini pjesnika prepuštam se pravu da dišem punim plućima pravu na Život koji imam
Ne diraj Dušu moje Majke
u svakom slovu, sve što pišem Ona je uz mene ne uvjeravajte me u ništa drugo to su riječi u kojima sam odrasla Njenim srcem stvorena njedrima hranjena i dušom čistom
zrno slova XXXX. – “Zrna slova” – posvećena mojoj pokojnoj majci
ucrtavam krug na zidu čekanja prislonjenih leđa na ranjena krila prešutim slova imena u plamenu vatre grudi prepunih bola