Da li si dobro, pitam ga…. Govori mi da je sretan ali da ne pitam više davno je pogled izgubio kao zlatni dukat izblijedio ne piše više niti riječi na dno zdenca je dušu bacio
Arhiva > Pejak Mirjana Peki
Jutro poslije
prije nego noćni klubovi zatvore vrata oblačim vlastitu kožu punu topline od žara ljubavi pohote i ludosti
Otvoreni prozor
Osjetim vrijeme sakriveno u staroj ladici staklenki u kojoj držim snove rastopljenoj ljubavi
Stanica bez imena
Molim vas jednosmjernu kartu i prazno mjesto pored mene rezervirajte mi cijeli kolodvor za vlak koji polazi u ponoć
Ne ostavljam
na mjestu gdje diše tuga ne ostavljam cvijeće na mirisnoj knjizi izvezenih slova utiskujem stotinu godina ljepote upijam tvoje ime u tišini plamena u bojama snova na mjestu gdje zima toplinu ima ne ostavljam ledene polumjesece škrtog pogleda srca udiše tvoj dah u tišini plamena jer srce što kuca posve blizu tvog srca udiše […]
Optužen za život
klečim do nogu svoga života niti pogleda ne usmjeravam prema njemu hodam na laticama što zovu se dobrota
Tragovi pjesme
izniknu kao mlada biljka kišnim kapima dotaknuta na stazama posutim vlatima nježnih trava rađaju se kao pupoljci najljepših ruža zeleni i bijeli u boji zlatnog voća
Uspavanka za snove
Kada noć dotakne prozor tvoje sobe i poželi ti slatke snove, negdje u daljini začuje se tiha glazba gdje mali patuljci prije spavanja, plešu svoj večernji ples. Pored sitnog skakutanja i malenih glazbenih instrumenata, svaku večer začuje se pjesmica jednog malog patuljka. I tako, svako veće i kada kiše liju, patuljak svira violinu da razveseli […]
