ostavljam suze večeras na jastuku s mirisom orhideja otvaram prozor prošlosti
Arhiva > Pejak Mirjana Peki
Život…
Netko jednom reče, da je snove potrebno snivati a pitam se kamo da ih smjestim kada ih gomila razvlači u nedogled svojih života postavlja
Slika u kamenu
Hladnim usnama dodirujem stijenu oštrih vrhova a htjela bi njenu hladnoću imati u sebi prodrijeti ranu u srcu i ruke sklopiti u molitvu od pogleda se sakrivati,
Lastavice
spremile se lastavice na svoj put da lete cvrkutale jutros rano samo da nas podsjete na svoj način cvrkutale kao da svađu prave a zapravo su samo htjele da nas pjesmom razvesele jedna reče do godine kad vas želja mine evo opet našeg leta s drugog kraja svijeta druga reče ne dirajte […]
Cvijet na klupi pokraj pjesnika
Pruži mi ruku davno je zora svanula rosa sa listova nestala osmjeha na mome licu više nema jer nije znao, da vrata su iza nas zauvijek zatvorena
Oglas No.0000001: Izgubljena inspiracija
Sinoć je sat otkucavao ponoć a kazaljke su obješenog pogleda klimale na pola šest nešto se čudno dešavalo u mojoj sobi i tada shvatim da kasno je već
Odlazimo u istinu
da se tuga dijeli kao zrno istine meni bi podarili najveće jer budim se uz zvuk kiše
Hvala ti na usnama
izvukla sam dušu iz dubine zaborava sa mirisom mlade trave u sumrak se vratila s tamom ljubav vodila
