Zatvaram oči i dajem sve, da izađem iz tvoga uma Pridižem svoje misli i zaustavljam ih na tvojim tamnim obrvama, crtama lica, plavim očima i lagano ih spuštam prema nježnosti tvojih ruku
Arhiva > Pejak Mirjana Peki
Uvjeri me da griješim
krivnja i gorki prigovori stopljeni su u jednu bol, a tvrdi pogledi u tajanstvenoj polutami hodaju korakom s osjećajem čistoće, ali sami
Ispisana istina
Nije vrijeme lakmus da ga izrežem na komadiće ili misli koje želim odagnati daleko, a još im šapate čujem. Nije vrijeme čarolija za izgubljeni razum što dvije sjene spaja kao lutke s kojima se vjetar poigrava i dodiruje ih peludom ljubavi, ali im ne dozvoli, da polete zbog istine.
Poželim da ti kažem
želim da ti nikada ne dosade naši mali razgovori i šetnje parkovima gledanje ponoćnih premijera svakodnevno rješavanje problema
Užareni kamen
u izlogu tražim svoju sjenu poglede nestvarnih ljudi što bacaju užareni kamen na zrcalo moje duše
San mojih misli
nikada nisam mogla pomisliti da će doći dan kada se duša odvaja od tijela i ostaju samo granice postojanja putem nebeskog svoda i zvjezdanim stazama kada me povede pružena ruka
Lepeza istine
Na dlanu mi ponuđena utjeha uz upozorenje na dobrotu koju sam dušom kao dragulj nesebično poklanjala u ovim dugim godinama ili za zlo koje nisam učinila.
Možeš me samo voljeti ili mrziti
Sjećanje neka te povede na dan kada nebo je pokazivalo prstom na nas dok krali smo osmjehe tople dodire poglede i tuge
Kada noć potraži svoje snove
kada noći potraže svoje snove neshvaćeno vrijeme izgubi svoja lutanja u strepnji što se tijelom zove nastane se gluha pitanja
