lutka koja je davno prerasla igre skuplja svoje krpice i nastavlja trčati zamotana plamenom tuge zamotana trikovima poput nikotina na kraju posrće u ljubavi
Arhiva > Pejak Mirjana Peki
Prosinac je trajao vječno
prosinac je trajao vječno privržen mome tijelu kao povremena strast jednog biča što jutrom ledenim poljupcima otvara mi oči gaseći vrelinu mojih usana
Patuljak Dinidon
POSTOJI NA PROPLANKU JEDNA USKA STAZICA NA NJOJ CVIJEĆE ŠARENO UMIVALA ROSICA STAZICA JE VODILA U ŠUMICU PATULJAKA GDJE JE UVIJEK VESELO RAZIGRANO MALO SELO
Vesela pitanja
pitala sam vjetar jučer zašto puše, zašto huče zašto lišće parkom nosi kad kosilica travu kosi pitala sam kišu jučer zašto pada, zašto tuče zašto koristimo kišobran kad je bio sunčan dan
Dva krumpirića i cvrčak
na livadi na stazici u šarenilu cvijeća kotrljala se dva krumpirića negdje krajem ljeta gledaju se tako kao da se znaju da li su se sreli već u mjesecu maju
Jedan mali mrav
DOŠAO JE JEDAN DAN U MOJ STAN SAV NABRIJAN CRNI MALI MRAV POKUPIO MRVICE S MOJE MALE POLICE NOSIO IH CIJELI DAN KAO DA JE UŽURBAN
Bijeg u poeziju
provlačim se kroz najmanje pukotine na nogama mi čarobne cipelice hlače poderane tek došla prašnjavim putovima zato vas molim pustite da budem to što jesam u mjehuriću moje tišine bježim u zemlju poezije i istine
Pjesma u krletki
razveseli me igrom riječi osmjehom svojim da ne budem tužna tvoja pjesma što me liječi nikada nije bila ružna
Probudi me ako zauvijek zaspim
kad vrijeme znak neba mi ponudi kradljivac pješčanog sata molim te budi razbij ga od oblak što želi me kriti barem još bljesak uz tebe želim biti
Zašto se ljubavi samo u pjesmi čitaju
oslobođena užasa svakodnevnih tamnica ne zamjerite, ali i ostalih grabežljivaca, da ispričam što mi danas u pehar srce toči optočen draguljima, sedefom i ljudima ali…. ne znam, da li ću moći
