Prema sprudu dopliva oko uzvodno od sna. To se daljina približila mislima govorio si – jedna riječ pade mi u krilo ; Nitko : zagonetka , hodamo , a ne slijedimo Boga ususret dolazi – Tko !
Arhiva > rhesus
Djevojčica
Moja djevojčica ( ona je tako lijepa ) … i pomalo nastrana ( u visećim vrtovima posadila je bonsai ) što se dešava kada je tišina otrovna, reci ? Kiša ne posjećuje zemlju Eufrat presuši ( umre bonsai ). Uzdamo se u razmišljanja nekih starih filozofa ; vjerujemo u ( recimo to ovako ) slučajne […]
Čovjek tisuću godina širok
Visok sam i koraci mi dugi, ruke okrutne poput đavoljih smjerokaza. Nacrtat ću vrijeme ovjenčan tamom uploviti u blagosilje gdje ponoć kaplje. Šišmiš odleti prema Eridanu.
Requiem za Lorenu
Pamtim Lorena te jeseni kasne jela si naranče crvene i slasne. Smrt razapeta između otoka i kopna tama : – iskovane misli u boji tvojih očiju.
Kosa puna očiju
Dugo su ležali na tamnoj zemlji moja je kosa tamnija od zemlje. Noć krvari kao crna trešnja moja je kosa crnja od trešnje. Hladni poput ogledala i zrcalni kao pamćenje vrijeme je, ali ga oni ne vide! Oni, ne vide vrijeme! Postoji čovjek. Ja imam njegove oči on je slijep ( u prah nam kosti […]
Neka bude jazz … i bi jazz
U prodavaonici ploča između Nat King Colea i John Coltranea dogodila nam se smrt. Na svijet su bacili tamu, upregnuti satovi – mi gledamo vrijeme kako se gubi u sinkopiranom […]
Dolmen
Poezija je crkva, a pjesnik hostija. Kao misaona riječ : najdublja smrt – ogoljena, na zidinama teškog neba.
Sedam kamenčića u krugu
Prvi kamenčić : Kao sunce. Ptica odleti iz bistrog oka. U redu – mi ovdje spavamo snovi odvojeni od praznine. Tko se to probudio prije jutra ?
Izbor
Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ranije toga dana pijančevali smo i pozdravljali tamu. Netko je ipak upalio svjetlo. Ugledam pravo lice Zemlje ( i krhotine koje plove Zlom Bogu oko glave ). Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ti ga nisi nosila ostala si u praznome domu i čitala Sofijin izbor.
Poema o tapiseriji
Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]
