Zavoli me onako iskreno kako voli se kad se srce predaje.
Arhiva > stefi
Kazamati samoće
Jednom kad me ne bude i svemirom se rasprše sve moje uzaludne molitve hoće li ljubavi ostati u pjesmama poklonjenim tebi da vijenac svevremenosti ispletu za odar jednoj lijepoj prošlosti.
Imam
Ja nosim zvijezde u očima kao luči u labirintima podzemlja i nosim u duši dugu taj vječni nagovještaj sreće. U vedrini osmijeha skrivam livada rascvetalo cvijeće bojama što mame let leptira.
Dobar dan tugo
Dobar ti dan tugo. Zašto si ponovo tu? Kako sam te ponovo dozvala, dosta si stanovala tu u meni emocijama praznoj, širila si oko mene svakodnevno dobro poznat miris samoće.
Poklon
Poklanjam ti veći dio svog zvjezdanog neba i onu zvijezdu što sreću nosi da ti snove nježnošću plete.
Nije vrijeme plakanja
Ne plači noćas draga željena još nije naše vrijeme plakanja, tek jučer smo se slučajno sreli pod zvjezdanim nebom nadanja a ti već slutiš bolan rastanak.
Vrijeme se ne krade
Bili su dani kad vrijeme je stalo jer ljubavi nije bilo ni malo, bile su noći kad kazaljke su jurile i prebrzo stizala razbuđena jutra dok se još magla klancima vukla, strast ostavljala pečate usana na vlažnim toplim tijelima.
Iskre vedrine
Vječiti čuvar mojih iskrica vedrine tvoje su ruke široke ,tople. Razlog mog sunčanog osmijeha tvoji su cjelovi slasni kao čokolada u rukama gladnog djeteta.
Epigrami
Ostavljam epigrame života dugom na nebu ispisane, imaginacijom inficirana gradim kolonade pjesmama da bi ljubav opstala
