Lako je biti zaljubljen s proljeća kada ljubav cvate kao tulipan i nasmiješen je sunčan dan.
Arhiva > stefi
Znam trebati ću te
Možda ću te trebati onda kada potonu sve lađe u lukama životne radosti, onako gladno ću te trebati kao kruh blagoslovljen svagdanji, onako žedno kao kišu rijetko cvijeće pustinje. Možda ću te trebati jer već danas trebam te kao proljetno jutro poj slavuja, kao cvjetna livada zujanje pčela, kao grimizno nebo oblačak kao svibova frula […]
Onaj dječak
Još uvijek onaj si dječak iz moje proljećem opčinjene ulice kome misli neprestano jure kao bistre rijeke razigranim brzacima.
Kruh za život
Reci mi kad dan se gasi da li to suze oči, ili nebo zemlju gasi. Reci mi kad sazviježđa nestaju da li na horizontima jutrenja tvoj osmijeh nestaje i skriva se i kugli nebeskoj mjesto ustupa.
Raspoređene misli
Rasporedila sam sve svoje misli na svaki dan po jednu, da tebi u susrete hrle i svaki te dan grle nježno. Sve tvoje rijetke riječi pažljivo i sjetno sakupljam, u posebnu škrinju spremam iz koje neće moći ispariti nego će vrijedan lijek za umornu dušu ostati. Kada starost tijelo obgrli, godine oči zamagle, brige […]
Pod kožom
Sjećaš li se bilo je proljeće svud oko nas rasprostrle se livade lelujale su tanke vlati trave u mirisu i bojama nas su krile,
Zborila si
Rekla si jednom, meni tiho šapnula na uho da sve će biti dobro kad ove kiše stanu liti i mi otputujemo ulicama nade nošeni leđima Svaroga u šumu Striborovu u dub tišine i svjetla gdje nas nitko neće smesti, tamo na livadama mašte ljubav će čekati naše sjene.
Povedi me
Ovu noć što ljubav talasa i usne poljupcima nježnim ostavlja bez glasa šaljem svoje ispružene ruke za zagrljaj topli,
