Arhiva > stefi

Hoćemo li premostiti rijeku

Hoćemo li ikada ti i ja premostiti rijeku života mostom misli što dvije obale spaja i sa obale samoće i tuge do obale vedrine i zadovoljenja stići. Mislila sam nekoć mlada da se rijeka pregaziti dade bistrom i plitkom činila se tada oko oblutaka brzake je stvarala, danas  joj vrijeme dubok jaz prokopalo a druga […]

Pročitaj cijelu poeziju

Soba tišine

Ako si već ušao u moj život bučno Svojim dolaskom donio si u nasljeđe nemire koji u stopu prate me pa mi jastuke vlaže kišama tuge. Izađi,otvori širom vrata ta što ostavio si odškrinuta da pobjeći možeš ako ljubav osjetiš. To što si u ovoj sobi samoće tražio tu sada sigurno naći nećeš kroz pukotine […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ja Vas ljubiti neću

Vi,da vi ,gospodine što ispod šešira me gledate i kažete da me ljubite kome to noćas usne nudite, zašto taj pogled zainteresiranosti dajete kad osmijeh plesačici šaljete.

Pročitaj cijelu poeziju

Danas-sutra

Danas ću te voljeti pokorom grešnika, ne kao jučer ne kao sutra,

Pročitaj cijelu poeziju

Farizej spram srca

Ne,nemoj me ništa pitati pokušaj iz moje šutnje čitati to što razum ti želi reći dok srce još sniva o sreći.

Pročitaj cijelu poeziju

Ti znaš

Ti znaš sve moje neizgovorene riječi sve moje slutnje,misli lude, ti znaš gdje moje nebo ljubi horizonte dok moje te usne ljube, znaš i sve moje strepnje što noću mi kradu san

Pročitaj cijelu poeziju

U noći punog mjeseca

Noć punog mjeseca se rojila, šuma bagrema rascvala mirisom tijela opijala dok se ljubav kao bršljan oko nas ovijala,šuljala prijeteći da nas uzbuđenjem ošamuti.

Pročitaj cijelu poeziju

Noć punog mjeseca

Noć punog mjeseca se rojila, šuma bagrema rascvala mirisom tijela opijala dok se ljubav kao bršljan oko nas ovijala,šuljala prijeteći da nas uzbuđenjem ošamuti. Poljupcima vijenac nježnosti pleli smo oko usana nježniji od latica tratinčica, dlanovima vlažnim, uzdrhtalim oganj u tijelu smo raspirivali pa ga onda uzdasima gasili, prstima smo lutnju po tijelu dirali i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Čekanje

Nas dvoje usamljena leptira dva lutamo prostranim livadama nepokošenih dodira, poljima nedosanjanih nježnosti čekamo cvat kaktusa onog  što samo jednom cvate za nas, sudbine nepredviđene. Ne bojimo se bodlji koje bi nas mogle probosti jer za ljepotu ljubavi vrijedi i umrijeti. Bojim se,o da, bojim se da cvat nećemo dočekati i prazni bez nektara ljubavi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ispod maske

Ja nisam htjela ne, ja nisam htjela da ovo bude stvaran još jedan odlazak u nizu

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts