U društvu ocvalih makova zaspali su pogledi skriveni što mislima na tebe dugo su se budili. Mirise tvoje raznosio je vjetar onaj divlji,nebom kovitlajuči odnio ih čak do pustara na vrhu svijeta pa ih više u mojim nosnicama nema.
Arhiva > stefi
Ne brini
Ne brini više mene neće vratiti ni tisuće valova iz morskih dubina, doplivala sam do dna da se iz tmine ne vratim da ne izroni i ona tuga što um steže i strši poput jarbola na pučini poslije potonuća broda.
Mangup bez mane
Došuljao se mjesec mangup iz krošnje visokog jablana, do prozora sobe došao pa gleda škiljeći unutrašnjost kao da se srami u sobu ući da ne remeti trenutak uzavrele nježnosti.
Poneseni
Poneseni požudom pođimo putem purpura plovimo plavetnilom Posejdonovim putevima . Pobjegnimo prezreni pogledima patuljaka posuti plavičastim pepelom paučine. Pogazimo ponos, prosudimo pametno pokupimo poljupce proljećem posute paravan postavimo ,petrolejku pogasimo pehar porta popijmo pođimo pašnjacima Pegaza. Popili piće ,potajice pobjegli pospani postelja prazna presahle poljupce priželjkuje pamet pomućena pati potajno puzeći potiho poljem procvalih perunika.
Šaka sjećanja
Stisnula sam u šaci uspomene ali mi kao pijesak u pješčanom satu cure među procjepima prstiju. Vjetar pustinjak nosi ih visoko gore među nježne ptice nebeske pa se kao nježnost noću vraćaju u zraci mjeseca do tvoga uzglavlja.
Rano s proljeća
Nekako rano svakog proljeća moja nostalgija je najveća probude se tada nenadano u meni slike šuma, livada i voćnjaka zelenih. Procvjetaju u srcu zaboravljene ljubavi što mladost su srećom hranile vedre noći bez sna nemirima punile. Nekako svakog proljeća, godinama kad jutrenja zore tiho se bude sunce kao blistav zlatnik nebom se diže zatrepere u […]
Zapivajte noćas
Zapivajte noćas pismu onu od starine neka srce snažno kuca nek se topi od miline. Zašumite noćas vali u u puntarskoj vali nek se čuje samo galeb i ribar što mrižu vadi.
Nedovršena priča
Rekao si jednom hrabro na početku naše priče hajdemo tamo gdje ima smijeha i gdje nježnost samo nas čeka, sakrijmo se ispod vela tajanstvenosti prođimo kanjonom žudnje ali nisam siguran da tamo za ovu privlačnost ima lijeka. Srce je hulja izdalo me skoro kucajući snažno kao zvono starog sata htjelo poletjeti istoga trena, glava je […]
Hod
Lijeno hodam pustom plažom moje noge bose ostavljaju tragove duboko utisnute u pijesku, sjećanje ocrtava tragove još dublje one sjetne u duši skrivene.
Hod po žici
Hodati po žici na životnoj ivici izazov je vjekovni. Ravnotežu rukama hvatati glave hladne hodati da se ne sunovratiš u ponor beznađa želja je čovječja. Balansiranje gibljivim nogama hvatajući žicu prstima umjetnost je opstanka. Život je akrobacija u kojem glumeći klauna malo uplakana malo radosna ozbiljno balansiramo između neba i ponora.
