Nesvjesna prohujalih godina, kao stoljetni hrast zatreperim preostalim korijenjem ljubavi. Sve nedaće svoje žudnje u pjesmu sam pretočila hraneći dušu ostacima sjećanja. Sva svoja uzaludna čekanja na granici jave i bunila u uzdahe tihe sam zaogrnula, pa lutam životom dezorjentirana od točke izronjenog postanka do utoka u more nestanka.
Arhiva > stefi
Jednom ću reći
Nism ti rekla da proljeće još navraća u moju dolinu mladosti i prostire slike posute injem radosti Nisam ti rekla da još se vedro smijem, još pjesmu u srcu nosim i tuzi odolijevam i prkosim Nisam ti rekla da srce još isto kuca na spomen tvog imena u spomenar duše pospremljena. Nisam ti mnogo toga […]
Okupana suncem
Proljeće mi Vesna podarila, božanskom ljepotom me dodirnula, zrakom mi sunce srce dotaklo, probudilo košnicu nemira u meni i potaklo šum onog znanog potočića što je zamrznut u sjećanju zaspao. Zažutjela vrba pelud livadom prosula, miris ljubica u travi uskomešao sjećanja, breze u sokacima sonate zašumjele pa se čuje kao poj malih anđela. Vjetar je […]
Mjesto duhova
Znam jedno posebno mjesto u kome vrijeme ne broji dane a godišnja doba sva su maglena. To mjesto tišinu ušuškava u san a uspavanku od nečujnosti prede, to je mjesto boje poklonilo noći pa oči tamo snivaju snom bezkučnika. To je mjesto duhova prohujalog vremena gdje od srca samo je humka ostala, u kojoj je […]
Noć
Spustila se noć sanjivih maštanja, u kojoj se mrijeste zvijezde na morskom plavetnilu neba Želje, kao padobrani maslačaka raznesene ljubavnim livadama mjesečinu u njedra sakrile da osvijetle put čežnji Misli u davninu poniru, kao ponornica nečujno putuju ispod vrleti svakodnevnih potresa da izrone u nočima kao ova, i srebrom mjesećine u pjesme se ušuljaju.
Nađen u snu
Tražila sam te lutajući u gradovima znanim ulicama kamenim, uskim. Tražila sam te šetajući poljima neznanim među suncokretima. Tvoj korak čvrst tražila sam u šuštanju lišća stogodišnjim parkovima, na kamenim sivim pločnicima okupanim toplom ljetnom kišom. Tvoj nježan glas osluškujući tražila sam u srebrnim treptajima topole, u vjetrom zanjihanim vrhovima jablana što streme u nebesa. […]
Hodajući snom
Hodajući noću snom onako iznenada mimoiđe me slika znana sa dalekih horizonta. Iz magle iza prostranih vidika diže se obris srcu znan što slikama životnim, ostao je zatrpan. Iskradam se iz neposloženog albuma, lebdim iznad razbacanih fotografija, jednu izvlačim vidokrugu bliže na njemu isti lik mašti znan što u podsvijesti duboko je uklesan. Dozivam te […]
Potrošena
Cijeli život postojiš, opstaješ naslonjen na moju samoću misleći kako sam čvrst oslonac koji se nikad slomiti nemože. Ja krhka, slaba, potrošena glumeći čvrstu vodilju, nisam sigurna da ću izdržati. Popustili čvrsti potpornji postojanosti. Pohabali se konopci svakodnevnih strpljenja, što su čvrsto privezanu me držali za kopno svakodnevne rutine. Ne vidaj mi rane srećom raspast […]
Mogli bi sve
Ja i ti mogli bi baš sve, zaustaviti kazaljke stoljetnog sata na crkvi u perivoju platana i javora da ne remete nam ljubav što se rađa.
Važno je
Nije mi važno, jesu li noći boje plavog satena procvale u nečijim zavodljivim očima što ljubavne poglede poklanjaju na jastucima.
