Imaš mi pravo nedostajati, ali ne toliko snažno, ne toliko bolno da se tijelo u grču budi. Imaš pravo ne javljati se, ali ne i riječi potrošiti na uzaludne ljubavne pjesme što samo ravnodušnost ostavljaju. Imaš pravo darivati dodire, ali ne one što kožu kao usijana žerava prže zbog spoznaje da će nestati. Imaš pravo […]
Arhiva > stefi
Zaborav
Zaboraviti ću te svim osjetima obečajem sebi da moram, čim proljeće krošnjama zamiri i zavjese od nedodira raširi,
Pismo
Napisah ti pismo ko Kafka Mileni, sadržaj njegov samo znan je meni. Sakrih te u riječi u stihove pretvorih i moru ih šapnuh, tebi neka zbore, valovima lakim što ih plima do tvojih nogu stere možda tu u pjeni pronađeš i mene. Najbrži je poštar more što se mreška prenijeti moje misli zadaća nije teška, […]
Gospi Kloštarskoj
1. Gospo Kloštra, milosrdna mati pogled brižan nek nas stalno prati, svetice blaga tebe molimo srcem iskrenim mi te volimo.
Ako me zatrebaš
Ako me jednom zatrebaš znaš da ćeš me naći pospremljenu u kutu srca, u šikari uma sakrivenu, u dnevniku ljubavi zapisanu.
Kada misle da si star
Kada imaš šezdeset i svi misle da si star a znaš da misao ti kaže duhom još si mlad, ne boj se izazova novih. Disati svakodnevno punim plučima , gledati jutra bistrim očima, čudesan je doživljaj i dar bez obzira koliko desetljeća brojiš i koliko si tijelom star. Ne trati dane na nevažne trice prekasno […]
Sanjalica
Ja obična sam sanjalica vjetrom zamršene kose, od kamenja izbodene noge bose što sluša more na sprudu i moru pjesme sjetne kazuje dok val mi miluje stopala a brodiće na pučini ljljuška maestral. Ni žena ,ni sirena zagledana u daljine sanjam mjesta neotkrivena, i za čula doživljaje jedinstvene. Srce kaže,“ ja bi tamo dohvatiti sreću“ um […]
Lipanjski dan
Ovaj jedan lipanjski dan sunčan je i sasvim običan. Stari se drvored lipa zažutio, mirisom mladosti zamirisao, meni postao zanosan i čaroban.
Kavalir
Šetam sama neko veče, dal ovo san je il nešto treće, gospodin jedan meni reče „Rukoljub jedan poklonit dal mogu kad cjelov pravi ni sanjati ne mogu.“ „Rukoljub kažete“ začuđena gledam „Ta to je prošlost tko još za to mari tek starica neka il nepopravljivi sanjari. Poljupcima danas svatko se razmeće nepobitno postaše osušeno cvijeće, […]
Ne brini
Ti za mene ne brini, u redu sam, maska još cijela je još uredno šalje osmjehe. Kada ti se učini da tugu u očima naslučuješ, ti za mene ne brini, još breme života strpljivo podnosim, nedam zrncima zaborava da me bespućima raznose.
