Na izmaku noći krijumčarim snove naslagane kao napolitanke u kutiji iz jednog života u drugi ponavljajući sve mazne riječi koje sam ikad izgovorio sjetim se dana kada si ušla u moje oči i postala jedno veliko slovo u mom životu neoprostivo i nedužno namjerno i slučajno ti si sve i samo mene učiš kako se […]
Arhiva > sumiko
Rijad Arifović “Ružan dan”
Nekad, u davnim vremenima, prošli smo tim putem nas dvoje u nekoj izgubljenoj noći dok klatio se mjesec sporije od srca što tuklo je po drumu u cipelama izlizanih potpetica. Nosila si šal od kašmira i mirisala na kutiju drvenih bojica a ja sam usporavajući korak u daljini vidio more djetinjstva gledajući tvoje oči U […]
Klupa ispred kina „Manaki“
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
San o suncokretima
Slika: Vincent van Gogh Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da […]
Rijad Arifović “Leptir ljubavi”
Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja leđa Noćas je cvjetala lipa i mirisao bagrem bijeli Noćas je pun mjesec obasjao srebrenu cestu po kojoj , godinama, lutam tražeći među krhotinama starog svijeta koji se srušio 11 jula 1995 godine tragove ljudskosti Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja […]
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
Rijad Arifović – Sumiko “Zaspao sam u tvojoj kosi”
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Klupa ispred kina “Manaki”
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen još dozrijeva jabuka u bašti iza male kuće okrečene u bijelo ispod koje sam skrivao svoje tajne grad u kome se […]
