Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
Arhiva > sumiko
San o suncokretima
Slika: Vincent van Gogh Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da […]
Rijad Arifović “Leptir ljubavi”
Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja leđa Noćas je cvjetala lipa i mirisao bagrem bijeli Noćas je pun mjesec obasjao srebrenu cestu po kojoj , godinama, lutam tražeći među krhotinama starog svijeta koji se srušio 11 jula 1995 godine tragove ljudskosti Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja […]
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
Rijad Arifović – Sumiko “Zaspao sam u tvojoj kosi”
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Klupa ispred kina “Manaki”
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen još dozrijeva jabuka u bašti iza male kuće okrečene u bijelo ispod koje sam skrivao svoje tajne grad u kome se […]
Učitelj
Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savrsenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]
Čudan cvijet
Ja sam čudan cvijet na obali modre rijeke u zaboravljenoj zemlji Ja sam usamljenost vremena u moru zaborava Jer moja žeđ je duga i ne može je ugasiti zeleni ples talasa To je sudbina onih koji mnogo vole Moja ljubav nije rijeka ima ponore poput mora i plašt od talasa Ona je požar koji tinja […]
Zrno vječnosti
Noćas, kad kazaljke se poklope, dođi u moje misli da sanjamo zajedno san pun želja nedorečen Pogledaj se u ogledalo namjesti šminku popravi nabor na haljini k’o nekad u osam pred matursko veče Pronađi u ovom trenutku zrno vječnosti i oprosti što moram da odem niz neke daleke ceste bez nemira i straha Ti možda […]
