Ne znam tačno kada sam napisao ovu pjesmu Možda za kafanskim stolom gledajući nebo, slušajući kišu Ti si jedan detalj u njoj…
Arhiva > sumiko
Zvijezda koja se zove Sunce
Napiši pjesmu bez dekora i ukrasa nek zamiriše na ljeto na pelin na vrijeme kada smo na ulicama nepoznatih gradova priljubljeni jedno uz drugo upoznavali svoje duše
Moja ljubav je ptica
Na ulicama nepoznatih gradova, kao stari, isluženi, mornar koji traži sretnu luku pronalazim slike sretnih sjećanja
Tajno mjesto
Svako od nas ima tajno mjesto na koje, u mislima, odlazi kad želi da pobjegne od briga i od ljudi Tamo su čiste vode, mirišu borovi a zvuk harmonike uspomone budi Tamo je, nekad, bilo more, a sad su njive ravne kao dlan Tamo je daleka obala moga djetinjstva davni nedosanjani san I krenem, tako, […]
Još se nedam
Još, ponekad, prošetam, kroz polje makova, do male ulice na kraju grada i gledam kako, na staklu tvoga prozora, gasi se dan Odškrinem staru kapiju. pogledam u pustu avliju i neki glas mi šapne: „ Ona više ne stanuje tu.“ Pa onda nazad u prazan stan ni bolji, ni lošiji samo malo umorniji od sjećanja […]
Zaspao sam u tvojoj kosi
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Zmaj od papira
Proučavam staru fotografiju: taman dan, promrzli prolaznik, nejako dijete i zmaj od papira izgubljen u nebeskom beskraju; i pitam se hoćeš li i ti noćas spavati na gomili uspomena
A ti ćeš biti sunce
Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“ Jednoga dana pretvoriću se u pticu sletjeću na tvoj prozor i zapjevati a ti ćeš biti sunce i […]
Druga mladost za natječaj
Vraćam se usamljenim putevima, kroz mrak i hladnoću na mjesto gdje si plesala sa mnom, mirišući na divlji zumbul, u haljini od svjetla između zemlje i neba moja usamljena zvijezdo Dodirne me ponekad ta neodsvirana muzika i želim vjerovati da si se oslobodila nemirnih misli i da izgledaš sretno Svih ovih godina moga izgnastva iz […]
Ja nisam mudrac
Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle i pozivale prijatelje opraštale neprijateljima odgonile valove samoće koji su stizali iz pustih ravnica lomeći nam duše Kuda sve nisam lutao, kao bosonogi pastir koji pjesmom tjera strah zle vještice i […]
